KROMPIROVE CISTOLIKE NEMATODE

   Krompirove cistolike nematode pripadaju grupi najznačajnijih štetočina krompira. Zbog svog ekonomskog značaja nalaze se na listi karantinskih štetnih organizama u svetu i u našoj zemlji.

Postoje dve vrste krompirovih cistolikih nematoda, koje su veoma slične i često se javljaju zajedno u mešanim populacijama:

• zlatnožuta cistolika nematoda – Globodera rostochiensis Wollenweber

• bela cistolika nematoda – Globodera pallida Stone

   Obe vrste parazitiraju oko 90 biljnih vrsta. Najčešće se javljaju na korenu krompira, a znatno ređe na paradajzu, plavom patlidžanu i korovskim vrstama iz familije Solanaceae. Vode poreklo iz postojbine krompira, G. rostochiensis se proširila s prostora Anda, dok je G. pallida je poreklom iz Perua. Obe vrste su sa svojim domaćinom prenete u Evropu, a potom i na ostale kontinente.

  Ove vrste karakteriše polni dimorfizam. Mužjaci su crvolikog oblika, mikroskopskih veličina, koji je pokretan i kreće se u zemljištu. Polno zrele ženke su vidljive golim okom, loptastog oblika, statične sa istaknutim vratnim delom kojim su pričvršćene za korenov sistem biljke. Nakon uginjavanja ženke, njen telesni zid gubi elastičnost i menja boju od mlečno bele do tamnosmeđe. Ova tvorevina se naziva cista, koja može da bude različite veličine. Unutrašnjost ciste ispunjena je jajima iz kojih se pile invazione larve drugog stadijuma. Ciste posle završene vegetacije ostaju u zemljištu, koje mogu ostati vitalane duži niz godina. Štetne forme invazione larve, prodiru u unutrašnjost biljnog tkiva. Za vreme cvetanja krompira moguće je zapaziti na korenju odrasle ženke nematoda koje izgledaju kao belo sedefaste loptice.

  Simptomi napada ovih štetočina na otvorenom polju su veoma slični i manifestuju se formiranjem „ostrva“ zaraženih biljaka. Takve biljke uvenu tokom toplih sati preko dana, zaustavlja se njihov rast, listovi su mali i požuteli. Dolazi do smanjenja korenovog sistema, a krtole su manjih dimenzija. Biljke sa znacima propadanja se čupajuu vreme cvetanja krompira, i na njihovom korenovom sistemu se mogu uočiti beličaste ili zlatnožute tvorevine koje predstavljaju ženke nematoda. Usled visoke populacije nematoda na površini krtola se uočavaju ciste. To se odražava na veličinu krtola i na prinos. U zavisnosti od stepena zaraze zemljišta, prinosi krompira mogu biti umanjeni i do 50 %.

     Suzbijanje ovih štetočina je otežano zbog velike otpornosti cista prema nepovoljnim klimatskim uslovima, dugog održavanja vitalnosti u zemljištu i brzog razmnožavanja.

     Mere borbe protiv G. rostochiensis i G. pallida podrazumeva primenu agrotehničkih i hemijskih mera. Od agrotehničkih mera koristi se plodored od pet godina. Na smanjivanje zaraze povoljno deluje gajenje biljaka koje nisu domaćini, kao što su šećerna repa, leguminoze i žitarice. One utiču na znatno smanjenje štete izazvane nematodama na veoma zaraženom terenu.

   Bitna mera borbe koja utiče na smanjenje zaraze je setva otpornih sorti krompira koje inhibiraju razmnožavanje štetočona. Najotpornije sorte na zlatnožute nematode G. rostochiensis su (Saturna, Agria, Frisia), a na belu nematodu G. pallida je sorta Sante. Ranija sadnja krompira, polovinom marta, znatno smanjuje pojavu štetočine.

    Suzbijanje hemijskim sredstavima, najčešće se sprovodi fumigacija nematocidima.Kada su zaražene velike površine, nematocidi nisu u stanju da reše ove cistolike nematode, oni uglavnom smanjuju populaciju nematoda, ali ih ne iskorenjuju. Zbog toga se savetuje da se kombinuje upotreba nematocida i agrotehničke mere da bi se štete svele na ekonomski prihvatljiv nivo.

Galović Branko dipl.inž. zaštite bilja

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *