Moramo stalno ubeđivati svet da su srpsko voće i povrće najbolji

Vodeći svetski prerađivači su čak i devedesetih, u vreme sankcija, nalazili načina da dođu do srpske maline, jer im je taj ukus bio nezamenjiv. Srbija itekako ima šta da ponudi svetskom tržištu, ali mora da se uloži u marketing. Danas su stručne publikacije pune reklama za voće iz Egipta, Španije, Italije i drugih zemalja. Voleo bih da tu vidim i Srbiju, poručuje u intervjuu sa Biznis.rs Rimer Lejn, konsultant i ekspert za trgovinu u sektoru prerađenog voća i povrća, angažovan na USAID projektu Velika mala privreda.

Lejn se, inače, srpskom ponudom svežih, smrznutih i prerađenih proizvoda bavi više od deceniju i po, a njegova analiza ukazuje na to da domaći proizvođači neke izvozne šanse precenjuju – poput ruskog tržišta, dok druge možda propuštaju, na primer tržišta Bliskog Istoka, baltičkih i nordijskih zemalja ili država centralne i južne Amerike.

Na ovogodišnjem Agro Belgrade sajmu veliku pažnju privukla je informacija da su srpski izvoznici u 2023. izvezli manje jabuka za čak 20 miliona evra u odnosu na 2022. godinu, dok je u istom periodu izvoz svih poljoprivrednih proizvoda smanjen i količinski i vrednosno za nekih 100 miliona evra.

To je dobrim delom posledica činjenice da su se mnoge domaće firme prethodnih godina oslanjale na izvoz u Rusku Federaciju, a u međuvremenu su logistika i izvoz ka tom tržištu postali izazov. I ne samo to – rusko tržište se sada značajno oslanja na sopstvenu poljoprivrednu proizvodnju.

– Rusija već desetak i više godina podiže zasade i povećava površine pod usevima kako bi supstituisala uvoz i bila što manje uvozno zavisna. Dakle, podigli su brojne voćnjake pod jabukama i srpske kompanije su bile svesne toga, ali je prihod od izvoza bio previše značajan da bi ga se odrekli. Jednostavno, kao da su domaće kompanije ignorisale taj signal – konstatuje Lejn.

Izvoz voća i povrća iz Srbije u Rusiju u poslednjih pet godina se smanjuje. U periodu od 2019. do 2023. izvoz jabuka u Rusiju opao je za sedam odsto, svežih breskvi za čak 26 odsto, šljiva za 18 odsto, trešanja za 11, a jagoda za 13 procenata.

Rusija je i dalje tržište broj jedan za pojedine vrste voća i povrća, ali količinski izvoz opada.

– Slično se desilo i sa malinama, kada je reč o ponudi konkurentskih zemalja, mada su neki proizvođači shvatili šta je na horizontu i dobro su se pripremili, tako da trenutno finansijski stoje bolje od drugih – ističe Lejn.

Podaci ukazuju da su ključni konkurenti Srbije na polju malina Poljska i Ukrajina. Tokom konferencije na sajmu Agro Belgrade, najznačajnijoj regionalnoj manifestaciji za tržište voća i povrća koja je održana krajem januara, prikazan je presek stanja na tržištu i naglašeni su problemi domaće ponude.

U tom trenutku, cena srpske maline kretala se između 2,3 i 2,5 evra po kilogramu za Rolend kvalitet, što je bilo više od decembarske cene od 2,1 evra. Poređenja radi, poljska malina prodavala se u proseku za 2,3 evra, ukrajinska za 2,2 do 2,4 evra, ali su te zemlje već potrošile jesenje zalihe.

Priliku da srpski proizvođači prodaju maline po višoj ceni od poljskih i ukrajinskih “pokvarila” je činjenica da nije bilo novih kupaca koji bi takve cene i prihvatili, što opet može biti problem za finansiranje proizvodnje i otkupa u novoj sezoni.

Martovski podaci Ministarstva poljoprivrede inače kažu da se u novu sezonu ulazi sa 20.000 tona prošlogodišnje maline na zalihama.

– Dakle, od suštinskog je značaja da se vodi računa o tome šta se dešava na tržištu i kakvi su trendovi, a svako tržište može biti interesantno izvozniku ako postoji računica da se ostvari dobit – objašnjava Lejn.

Gledaj Kinu i Indiju, snimaj Baltik

Naš sagovornik smatra da šanse prvo treba tražiti na evropskom tržištu koje je ne samo geografski najbliže, već i pred svoje proizvođače stavlja ozbiljne izazove kako bi ispunili standarde Zelenog dogovora. Dok čekamo da se EU ponovo dogovori oko tempa uvođenja “zelenih” promena u jeku masovnih protesta poljoprivrednika, Lejn ukazuje na relativno dobar položaj Srbije koja je kandidat za članstvo u EU, pa promene koje nosi Zeleni dogovor može primenjivati postepeno.

Kada je reč o smrznutim malinama i kupinama, na primer, baltičke zemlje u periodu od poslednjih pet godina beleže rast uvoza od 20 odsto. Kina, sa druge strane, u istom periodu beleži rast od 31 odsto kada je reč o uvozu smrznutih višanja i jagoda, kao i suvih šljiva. Tu je i Indija, koja je povećala uvoz jabuka u poslednjih pet godina za 13 odsto.

– Indija je zaista dobra prilika za izvoznike, a pogotovo za jabuke i smrznuto crveno voće, jer se radi o 200 do 300 miliona imućnijih ljudi u toj zemlji koja broji više od 1,2 milijarde stanovnika, koji sebi mogu da priušte robu poput uvoznog srpskog voća. Kompanije bi, ipak, za izvoz na netradicionalna tržišta trebalo posebno da se pripreme i da provere fitosanitarne, logističke i carinske uslove i mogućnosti za izvoz – objašnjava naš sagovornik.

Pored boljeg marketinga, proizvođači moraju povesti računa i o tome koje se sorte gaje za izvoz.

– Naši proizvođači gaje sortu jagode Senga Sengana, koja je crvena spolja i unutra i najbolja je na svetu za sokove, džemove ili za pite. Ali tržišta koja traže svežu jagodu zahtevaju drugačije sorte, poput Camarose. Dakle, sve to treba uzeti u obzir kada se razmatra koju sortu proizvoditi za izvoz – objašnjava Lejn na primeru.

Dajte šansu povrću

Kada je reč o povrću, treba uzeti u obzir da je vrednost izvoza kiselih kornišona iz Srbije porasla za dva miliona evra, luka za tri miliona, a šargarepe, celera i cvekle za oko četiri miliona evra u periodu od 2022. do 2023. godine.

Lejnova analiza ukazuje na to da tražnja za svežim pečurkama značajno raste u Švedskoj, čiji je uvoz porastao za 46 odsto u poslednjih pet godina, dok Srbija svoje pečurke najviše plasira u Italiju, kao i da sveže paprike najviše izvozimo u Hrvatsku, gde se tražnja smanjuje. Međutim, tražnja za paprikama u Austriji porasla je za 12 odsto. Ne treba, kaže, prevideti ni daleka tržišta, pa skreće pažnju da je, recimo, Gvatemala u proteklih pet godina povećala uvoz smrznutih pečuraka i paprika za čak 85 odsto.

U gajenju i preradi povrća leži ogromna izvozna šansa za Srbiju, a najvažnije je odabrati prave sorte, odreći se “socijalističke” recepture i razvoju povrtarstva prići na sistemski i strateški način, poruka je učesnika ovogodišnjeg sajma Agro Belgrade.

Primer kiselih krastavčića puno govori o domaćim proizvođačima, jer su veliki domaći trgovinski lanci puni kornišona iz Severne Makedonije, dok Evropu snabdevaju proizvođači iz Indije.

– Razlog leži u tome što je tehnologija za preradu kornišona koja se koristi u Srbiji zastarela. Takav pristup i recepture koristili su se još u vreme socijalizma. Rezultat su ‘mekani’ kiseli krastavčići koji su nekada plasirani na tržište Rusije – kaže Lejn.

Danas kupci, kako ističe, traže hrskave ukiseljene kornišone kakve izvozi Indija, ali šansa Srbije leži u tome što evropski uvoznici žele da skrate lance nabavke i traže snabdevače koji su im blizu.

– Pitanje logistike je od izuzetnog značaja: kiseli krastavčići iz Indije ne mogu doći do Evrope drugačije nego tako što će pošiljka ‘obići’ Afriku da bi stigla do kupaca. Vidimo šta se trenutno dešava sa trasom kroz Crveno more. Dakle, potreba da se skrate lanci snabdevanja je velika i u tome leži prilika za Srbiju, pogotovo kada je reč o kulturama koje je isplativo ovde gajiti – objašnjava naš sagovornik.

Velika prilika leži, kaže, i u boraniji.

– Boraniju do britanskog i tržišta EU dovoze avionima iz Kenije i Zimbabvea, ali evropski Zeleni dogovor o smanjenju zagađenja uskoro će takvu praksu učiniti nepoželjnom. A boraniju možemo da gajimo u većoj meri u Srbiji, kao što već gajimo grašak i kukuruz za konzervisanje – naglašava Lejn, i dodaje da isto važi za paradajz, odnosno pastu od paradajza.

– Najvažnije je, međutim, izbeći situaciju da svi odjednom pojure da gaje isto povrće, što će zasititi tržište i cene pogurati nadole. To znači da je razvoju povrtartstva potrebno prići pažljivo i sistemski – savetuje Lejn.

Tržišna utakmica se ne dobija samo kvalitetom

Odgovarajući marketing je, čini se, stalna boljka domaće privrede jer, kako kaže naš sagovornik, svi znamo da Srbija ima šta da ponudi tržištu, ali je pitanje koliko to dobro promoviše – iako Privredna komora Srbije i Ministarstvo poljoprivrede nude kvalitetne usluge i na tom polju.

– Oblačinska višnja je verovatno najbolja višnja na svetu za preradu, kao i malina sorte Vilamet. Vodeći svetski prerađivači su čak i devedesetih, u vreme sankcija, nalazili načina da dođu do srpske maline, jer im je taj ukus bio nezamenjiv. Srbija itekako ima šta da ponudi svetskom tržištu, ali mora da se uloži u marketing. Danas su stručne publikacije pune reklama za voće iz Egipta, Španije, Italije i drugih zemalja. Mora se značajno i neprestano ulagati u promociju i uveravanje globalnih tržišta da su proizvodi iz Srbije dobri, jer zaista jesu – naglašava Lejn.

– Ukoliko ne promovišete svoje proizvode i svoju zemlju stalno i svuda, inostrani kupci će biti nesvesni vašeg kvaliteta i ponude. To onda može biti prepreka kada treba nastupiti na novim tržištima. Zbog toga je potrebno da se daleko više ulaže u marketing i promociju, jer to je ono što će generisati tražnju za srpskim proizvodima u Kini, Brazilu, ili SAD. Možda to jesu geografski udaljena tržišta, ali nude značajne mogućnosti za srpske proizvođače – zaključio je Lejn. Autor: Milica Rilak

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *