Monilija neprijatelj koštičavog voća

Trulež cvetova, grana i grančica (Monilia Laxa) je bolest koja napada skoro svo koštičavo voće, a najosetljivije su kajsija, šljiva, višnja, trešnja …. U fenofazi cvetanja preti opasnost od monilioze cveta koju prouzrukuju gljive iz roda monilija,koja infekciju ostvaruje preko cveta. Ovog trenutka naročito na višim nadmorskim visinama cvetanje je u punom jeku i shodno kišnom aprilskom periodu neophodno je uraditi hemijske mere zaštite. Čak I ukoliko ste već jednom zaštitili ove voćne vrste poželjno je I u fazi precvetavanja ponoviti trtman.

   Monilija se u Srbiji javlja svake godine, pre svega kao parazit cvetova, grana, grančica ali i plodova pa tako prouzrokovač obuhvata dve vrste gljiva monilije i to, Monilia laxa  kada se suše cvetovi, grane i grančice i najčešće se javlja kod  koštičavih voćnih vrsta i Monilia fructigena, kada se pojavljuje trulež na plodovima najčešće kod jabučastih vrsta.

   Simptomi se javljaju kada biljka procveta i nakon toga dolazi do sušenja zaraženih cvetova. Putem zaraženih cvetova bolest se širi na grančice na kojima se nalaze koje se usled infekcije suše. Često braonkasta boja osušenog cveta usled monilije podseća na  simptome sušenja cveta od mraza.Ovo je  jedna od najopasnijih bolesti  u voćnjacima svih koštičavih vrsta breskva, kajsija, šljiva, trešnja, višnja  ali i jabučastih jabuka, kruška, dunja.

,, Monilia preko zime opstaje u zaraženim granama ili u zaraženim plodovima koji su ostali u voćnjaku za koje je poznat naziv mumije. U proleće na tim zaraženim  ostacima biljnih delova   razvijaju se askospore i konidije kojima se patogen širi i to putem vetra i insekata.Do zaraze naročito dolazi ukoliko tokom cvetanja voćaka imami kišovito vreme, dok je zaraza slabija ukoliko je tokom perioda cvetanja lepo i suvo vreme.U pojedinim godinama može izazvati značajna oštećenja što se odražava na prinos. Infekcija nastaje u periodu cvetanja kada gljivica prodire kroz tučak i zaražava plodnik.,,Pojašnjava dipl. inž agronomije Bojan Miletić

  U godinama kada se period cvetanja podudara sa intezivnim padavinama nastaju značajni gubici. Bolest se manifestuje tako što dolazi do promene boje cvetova, koji se suše i propadaju. Ovakvi simptomi su slični oštećenjima od mraza. Kada oštećenja nastaju od mraza onda se svi cvetovi osuše a kod Monilie se suše cvetovi na pojedinačnim granama. Da bi se infekcija ostvarila neophodno je da bude vlaženje cveta u temperaturnom opsegu od 22 do 25°C u trajanju od 3h. Infekcija se može ostvariti i na nešto nižim temperaturama ali je potrebno da vlaženje bude duže.Obzirom na navedene činjenice zaštita koštičavog voća od prouzrokovača monilioza predstavlja neizostavnu meru zaštite u celokupnoj meri zaštite koštičavog voća. Preporuka je da se obavi jedno do tri tretiranja od početka cvetanja do kraja cvetanja odnosno precvetavanja.

,, Dobro je poznato da ukoliko dođe do infekcije može doći do sušenja cvetova, grana i grančica što se kasnije direktno projektuje na prinos odnosno zdravstveno stanje biljke. Faza cvetanja u uslovima kišovitog vremena koje je praćeno nižim temperaturama može trajati i duplo duže od predviđenog. Što je duži period cvetanja to je veći rizik od nastanka infekcije. Infekcija je moguća i na nižim temperaturama ukoliko je period vlaženja nešto duži. U ovakvim okolnostima prvi tretman se radi na početku cvetanja odnosno u fazi beli baloni , prvi otvoreni cvetovi. U ovim fazama odabirati fungicide koji su efikasni na nižim temperaturama .U praksi se obično rade dva tretmana, ali po potrebi može uraditi tretman i u fazi precvetavanja. Suština zaštite protiv Monilie je da biljka tokom čitavog perioda cvetanja bude zaštićena, jer se na taj način onemogućava prodiranje patogena. ,, ističe sagovornik

   Da bi se potencijal infekcije smanjio u narednoj godini neophodno je uraditi i preventivne mere, koje podrazumevaju mere čišćenja, dezinfekcije i hemijske zaštite.

,, Najvažnije preventivne mere su čišćenja voćnjaka pred zimu kojima uklanjamo sve mumificirane plodove što  treba nastaviti  i tokom vegetacije, kao i uklanjanje i iznošenje zaraženih grana koje treba spaliti. Kontrolom zdravstvenog stanja u voćnjacima tokom vegetacije mogu se primetiti zaražene grane  koje je potrebno odmah odstraniti sa rezom od 20-30 sm ispod mesta gde se grana suši. Prilikom odbacivanja lišća nastaju ožiljci kroz koje patogeni prodiru u stablo. Voditi računa da se poštuje dezinfekcija pribora za rezidbu, a mesta na kojima su grane odrezane zaštiti kalemarskim voskom.,, nastavlja Miletić

Profesionalni voćari znaju da zaštita voćnjaka počinje i završava bakrom, tako da je neophodno kao preventivu daljih problema uključiti tokom jeseni i hemijski tretman.

,,Tretman preparatima na bazi bakra potrebno je uraditi kada imamo otprilike 2/3 opalog lišća. Ovo je momenat kada gljivice koje su uspele da se održe tokom vegetacije mogu ostvariti infekciju.Slična situacija je i sa rezidbom koja se radi u periodu mirovanja. Rezidbu prilagođavamo potrebama biljaka i našim očekivanjima. Prilikom rezidbe takođe nastaju veliki preseci koje je neophodno dezinfikovati. Tada se uklanjaju sve orezane i polomljene grane kao i truli plodovi koji su ostali na stablu, a koji su nosioci gljivičnih oboljenja. Hemijskim tretmanom neposredno pred kretanje vegetacije fungicidima na bazi bakra takođe značajno smanjujemo potencijal bolesti tokom vegetacione sezone.,, zaključuje naš sagovornik

   Bolest nije lako suzbiti, posebno ne ako fazu cvetanja prati kišovito vreme. Zaštitom cvetova od monilije očekujemo i formiranje zdravih plodova, ali kasnija infekcija plodova može nastati nakon uboda insekata što znači da je neophodna mera suzbijanja štetočina koje se javljaju tokom vegetacije. Sonja Cvetković

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *