Da li su korovi otporni na herbicide

Pojava smanjene osetljivosti korova na herbicide

          Jedan od velikih problema sa kojim se trenutno suočavaju poljoprivredni proizvođači je razvoj rezistentnosti pojedinih korovskih vrsta na herbicide, odnosno, nedovoljna efikasnost primenjenih herbicida na neke od korovskih vrsta. U svetu je taj problem uočen još 1954. godine, kada je potvrđena rezistentnost konice obične (Senecio vulgaris) na herbicide iz grupe triazina. Nakon prvih objavljenih podataka o rezistentnosti, broj novopotvrđenih slučajeva je rapidno rastao u mnogim razvijenim zemljama sveta, posebno u Evropi, Severnoj Americi i Australiji. Danas se taj problem širi kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju.

Rezultati domaćih istraživača su takođe ukazivali na pojavu smanjene osetljivosti populacije nekih korovskih vrsta na triazine i ALS inhibitore. U poslednjih 5-6 godina su potvrđeni slučajevi visoko izražene rezistentnosti populacija običnog štira i divljeg sirka na području Južne Bačke i Južnog Banata. Utvrđena je povećana zastupljenost rezistentnih populacija običnog štira (Amaranthus retroflexus) na predstavnike četiri hemijske grupe herbicida inhibitora ALS enzima (sulfoniluree, imidazolinoni, triazolopirimidini i sulfonil-aminokarbonil-triazolinoni) i to na širem području Južne Bačke na poljima pod sojom. U Južnom Banatu, biljke rezistentnog običnog štira bile su u pojedinačnim slučajevima rasprostranjene po celim parcelama (Malidža i sar., 2015.). Osim ove korovske vrste, veliki problem se javio i u suzbijanju divljeg sirka (Sorghum halepense) skoro na celom području Južnog Banata, nekim lokalitetima u Mačvi, Severnoj Bačkoj i Braničevskom okrugu, što takođe ukazuje na rezistentnost ove vrste na herbicide ALS inhibitore (Malidža i sar., 2015.).

Naučna potvrda fenomena rezistentnosti obavezala je Poljoprivrednu savetodavnu službu da radi na edukaciji poljoprivrednih proizvođača kako bi se problem razvoja rezistentnosti bar donekle usporio i prevazišao. Pored toga, zadatak službe je i praćenje ove pojave na terenu i evidentiranje parcela sa potencijalnim problemom. Saradnjom Poljoprivredne savetodavne službe sa odabranim gazdinstvima dolazi se do informacija o problemima u pogledu suzbijanja korova. Naime, dugi niz godina poljoprivredni proizvođači su za slabu efikasnost herbicida krivili kvalitet herbicida i proizvođače preparata. Masovno su ponavljali tretmane i povećavali količine primene herbicida da bi, navodno, suzbili problematične korovske vrste, a što se pokazalo neopravdanim. Poljoprivredni proizvođači su verovali da menjajući preparate poštuju tzv. rotaciju herbicida, a pri tome nemajući u vidu da su to najčešće bili herbicidi istog mehanizma delovanja.

Često se loše navike (gajenje useva u monokulturi, dugogodišnja primena herbicida istog mehanizma delovanja na istoj parceli itd.) u istom naseljenom mestu lako “prepisuju” što je rezultiralo masovnom pojavom rezistentnosti u pojedinim atarima, dok u drugim regionima, gde je poštovan plodored, ova pojava nije zabeležena.Na području Južnog Banata, gde su kukuruz i suncokret bile jedine dve biljne vrste koje su se smenjivale i gde je suzbijanje korova delovalo lako, bez ikakvih problema, jedno je od najugroženijih područja po pitanju rezistentnosti korova na herbicide.   Put ka razvoju rezistentnosti korova na herbicide

Sagledavanjem istorijata parcele gde se u dužem vremenskom periodu gaji usev u monokulturi, sve do pojave smanjene osetljivosti korova na herbicide do koje se dolazi iz nekoliko razloga, što se može ilustrovati sledećim primerima:

Na parcela na kojoj je niz godina kukuruz osnovni usev, proizvođači primenjuju preparate za suzbijanje divljeg sirka u kukuruzu koji su istog mehanizma delovanja. Činjenica je da na tržištu nema mnogo herbicida sa drugačijim mehanizmom delovanja od herbicida ALS inhibitora za suzbijanje ove korovske vrste. Zbog toga bi divlji sirak u narednoj godini trebalo suzbijati u nekom drugom usevu, ukoliko se pre svega ispoštuje plodored, a ne ponovo u kukuruzu. U tom drugom usevu (suncokret, pšenica itd.) korov koji pokazuje rezistentnost npr. na herbicide ALS inhibitore se može suzbijati herbicidom drugog mehanizma delovanja, i jedino se tako može efikasno suzbiti. To bi značilo da se nakon kukuruza seju ozima žita, gde bi se sirak suzbio uz primenu preparata na bazi glifosata na strnjištu ili da se gaje okopavine gde se za suzbijanje divljeg sirka mogu koristiti graminicidi koji nisu ALS inhibitori.

Da bi se lakše razumeo problem rezistentnosti korova na herbicide, poljoprivredni savetodavci proizvođačima predočavaju način na koji herbicid deluje na korove. Objašnjava se mehanizam delovanja herbicida, a koji je u vezi sa zaustavljanjem nekog od fiziološko- biohemijskih procesa u biljci. Tako neki herbicidi ometaju disanje, drugi deobu ćelija, zatim rast, razvoj itd.

U početku primene jednog herbicida, osetljive korovske vrste se uspešno suzbijaju. Međutim, u okviru iste korovske populacije, postoje pojedinačne korovske biljke (u veoma malom broju) koje su otporne na delovanje tog herbicida od samog početka njegove primene. Kada uzastopno koristimo grupu herbicida koja na neke individue neće delovati, mi u stvari pospešujemo prirodnu selekciju. Na takvoj parceli ćemo suzbiti sve osetljive korovske biljke, a ostaće one na koje herbicid ne deluje.

Obzirom na veliku produkciju semena, korovske biljke koje su prirodno otporne će se širiti i na toj parceli ćemo vremenom imati sve veći broj biljaka na koje herbicid neće delovati. Ovaj proces se ne događa brzo, ali permanentno teče i nakon dužeg vremena dolazi do izražaja. Iz našeg iskustva, uočili smo da prođe niz godina dok poljoprivredni proizvođač ne prepozna da ima problem sa suzbijanjem korova. Nažalost, najčešće kada proizvođač uoči problem, on i tada postupa pogrešno. I u takvim slučajevima za neuspešno suzbijanje korova se okrivljuje kvalitet herbicida, povećava se količina primene preparata ili se radi veći broj herbicidnih tretmana na istoj parceli.

Nijedna od izabranih mera nije rešenje za ovaj problem. Rešenje je promeniti izbor herbicida (koristiti herbicid drugog mehanizma delovanja) kojim će se korovska biljka suzbijati u narednoj godini. Obeležavanje preparata sa zvanično priznatim oznakama mehanizma delovanja herbicida (kao i drugih pesticida) bi pomoglo proizvođačima da za naredni tretman lakše biraju pesticide iz druge grupe tj. različitog mehanizma delovanja.

Upućivanje poljoprivrednih proizvođača na mehaničko uništavanje preživelih korova ne daje rezultate, zbog nedovoljno ozbiljnog shvatanja ovog problema od strane poljoprivrednih proizvođača, ali i zbog biologije korovskih vrsta kao što su višegodišnje rizomske vrste koje se mehaničkim putem teže suzbijaju.

Prenošenje semena rezistentnih korova mehanizacijom je takođe jedna od mogućnosti širenja ove pojave, ali se mahom ne sprovodi pravdajući se obimom poslova poljoprivrednika i nedostatkom vremena da se uspešno završi žetva. U razgovoru sa poljoprivrednicima ovakva ideja se odbacuje kao nepodobna i neostvariva. Mora se stalno insistirati na ovim merama bar na područjima na kojima ima znakova rezistentnosti da se seme rezistentne populacije ne bi širilo sa njive na drugu njivu.

Problem nastaje i prilikom pružanja usluga mehanizacije u poljoprivredi, gde se ne poznaju parcele i potencijalno postojanje rezistentnih korova.

Proizvođači uglavnom iščekuju pesticide sa novim mehanizmom delovanja. Veliki troškovi od sinteze do komercijalizacije novih herbicida nisu jedini problem. Čak i da se pojavi na tržištu takav herbicid, nepoštovanje plodoreda, nepoštovanje rotacije herbicida koja uključuje herbicide različitog mehanizma delovanja kao i neuključivanje drugih mera antirezistentne strategije će ponovo dovesti do razvoja rezistentnih korova.

Jedna od opcija prevazilaženja problema rezistentnosti je gajenje useva tolerantnih na pojedine herbicide. Najzastupljeniji su hibridi suncokreta tolerantni na imidazolinone i tribenuron- metil, hibridi kukuruza tolerantnih na cikloksidim i uljane repice na imidazolinone, a uvode se i hibridi šećerne repe tolerantni na inhibitore ALS enzima (foramsulfuron i tienkarbazon-metil). Ovakva mogućnost dovela je do porasta proizvodnih površina pod hibridima kukuruza, suncokreta o uljane repice tolerantnim na pojedine herbicide. Savremena poljoprivredna proizvodnja podrazumeva mogućnost uvida u svaku tačku proizvodnog procesa i to kroz sposobnost samokontrole i dozvolu kontrole ovlašćenim institucijama.

Da bi se obezbedilo jednostavno praćenje svih tačaka u proizvodnom procesu, prvi i osnovni korak je vođenje evidencije u toku proizvodnje kroz elektronske knjige polja. Knjiga polja je najlakši način da se sistematično prati sopstvena proizvodnja i unosi svaka obavljena aktivnost. Uvidom u prethodne godine, obezbeđuje se poštovanje plodoreda, što je od velikog značaja naročito za parcele koje se uzimaju u zakup i gde nije isti vlasnik više godina. Planiranje setve, nabavka repromaterijala i sagledavanje ostvarenih rezultata su moguće kroz evidencije koje nudi Knjiga polja.

Najveća uloga savetodavaca ogleda se u edukaciji poljoprivrednika da podignu nivo znanja i svest o značaju integrisanog sistema mera koji će odložiti ili svesti rezistenost korova na prihvatljivom nivou u cilju održive biljne proizvodnje.

Da bi se ovaj problem adekvatno posmatrao, istražio i imao rešenje koje će se plasirati ali i biti prihvaćeno na terenu, potrebno je postojanje i stalna aktivnost integrisanog sistema. Samo zajedničkim delovanjem svih onih koji su deo poljoprivrede jedne zemlje možemo postići dobre rezultate. Stručna podrška: dipl.inž. zaštite bilja Maja Sudimac, PSS PančevoBilten “Za našu zemlju”,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *