Ko je osiromašio vode u Srbiji?

Osvrt na Dan voda….

Postoji i bilji izraz za naslovnicu, ali zbog zakona i kulture, moramo biti ,,fini,,. Zbog koga ćemo bez imalo trunke savesti ostaviti u amanet našoj deci narušenu prirodu umesto bogatstva koje smo imali. Da krenemo redom…   

Znamo da je planeta odavno ugrožena. Jedan od gorućih problema jesu pijaće vode. Pravila nema, pa tako i najrazvijenije države česmušu ne piju, uglavnom. Oni siromašni imaju drugi problem, nisku svest o značaju vode, rasipanje, mala ulaganja u ovu infrastrukturu. Ipak osim nesavesnosti običnih ljudi, daleko veću grešku verovatno bez savesti, su učinili predstavnici tih malih naroda prodajući svoje resurse u bescenje prodaju moćnim svetskim kompanijama. Na taj način dolazimo do pravila, velike ribe jedu male.

Ujedinjene nacije su upozorile na prognozu da će sredinom 21. veka čak 7 milijardi ljudi biti suočeno sa nedostatkom vode, jer broj stanovnika planete raste, a vodeni resursi su sve manji. Najdramatičnije prognoze predviđaju čak i ratove za zalihe pijaće vode.

U Ministarstvu za zaštitu životne sredine smatraju da je najvažniji problem koji u ekološkom smislu moramo da rešimo pitanje otpadnih voda, jer se u Srbiji manje od 10 odsto otpadnih voda prerađuje, a ostalo ode u reke. Nismo dobro stojeći ni po drugim statistaikama.

Ujedinjene nacije su upozorile na prognozu da će sredinom 21. veka čak 7 milijardi ljudi biti suočeno sa nedostatkom vode, jer broj stanovnika planete raste, a vodeni resursi su sve manji. Najdramatičnije prognoze predviđaju čak i ratove za zalihe pijaće vode. U Ministarstvu za zaštitu životne sredine smatraju da je najvažniji problem koji u ekološkom smislu moramo da rešimo pitanje otpadnih voda, jer se u Srbiji manje od 10 odsto otpadnih voda prerađuje, a ostalo ode u reke. Nismo dobro stojeći ni po drugim statistaikama.

      –   Srbija je jedna od zemalja sa najvećom potrošnjom vode u Evropi ali uprkos tome, Srbija je na 47. mesto od 180 zemalja po količini i kvalitetu resursa vode. Srbija učestvuje sa 0,3 odsto u svetskim izvorima pijaće vode.

Vlasnici ovih izvorišta, u poslednjih desetak godina, postale su strane kompanije. Gotovo 80% flaširane vode koja se puni u Srbiji je u rukama kompanija iz Nemačke, Amerike, Francuske i Holandije. 

Kako ti rade drugi?

       Privatizacija vodosnabdevanja je recimo zakonom zabranjena u Holandiji ! Njihovu vodu ne daju, ali je u drugim zemljama eksploatišu pošto imaju jednu od tri najveće svetske kompanije za preradu vode. Norveški bogati državni fondovi poput već duži niz godina usmereni su na kupovinu izvora pitke vode širom sveta, uglavnom u zemljama u razvoju, procenjujući kako nakon ere nafte dolazi era vode. Prosta računica kod svih pomenutih privatizacija svodi se na to, da su kupci izvore vode, u tranzitnim državam plaćali po nekoliko miliona evra, a da su njihovi čisti profiti godišnje premašivali pola milijarde evra !

    ,,U ovom trenutku Srbija ima dovoljno pijaće vode ali se to ne odnosi na budućost. Moramo sevrlo štedljivo odnositi da bi ovaj resurs imali u budućnosti. Nisam srećan zbog činjenice da velikim brojem izvora vode upravljaju neke kompanije. Polako treba da te izvore, u smislu eksploatacije vraćamo državi, jer su oni u suštini nacionalni resurs, i voleo bih da to tako i bude”, slažio se nedavno svojom izjavom Goran Trivan. ministar ekologije 

    Neslavnu statistiku drzimo ipo količini “autohtonih površinskih voda Srbija poslednja u regionu”.Posle godinu i po dana utvrđivanja činjenica na temu gde se nalazi svaka opština kada su u pitanju otpadne vode, njihova prerada i stanje projekata, Ministarstvo je raspisalo konkurs vredan 450 miliona dinara za izradu projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda.

 U Srbiji vlada mišljenje da imamo dovoljno vode, međutim Srbija je zemlja sa nedovoljno vlastitih voda i prostorno i vremenski za sve potrebe u budućnosti, a zabludu je razotkrio Prostorni plan Srbije, još 2012 godine . Tada je na ovaj problem upozoravao i profesor Branislav Đorđević. U Srbiji su najugroženija područja severne Bačke, Šumadije, Južnog Pomoravlja i Kosova, Ti delovi zemlje, kada je reč o domicilnim vodama, na raspolaganju imaju prosečno manje od 500 metara kubnih vode po stanovniku godišnje.

Srbiju ne zaobilazi ni grad ali ni suša. Straiji su znali da kažu ,,ubija,, letinu i jedno i drugo!

,,Zbog sve češćih sušnih godina, trebalo manje da trošimo vodu, zbog neizvesne budućnosti po pitanju njenog kvaliteta i količine. Razvoj bi trebalo da bude zasnovan na održivom korišćenju i podzemnih i površinskih voda, Problem će postajati sve složeniji zbog globalnih klimatskih promena, čiji je efekat pogoršanje ekstremnih fenomena, a to je da povodnji, kada dolazi do velikog povećanja nivoa vode, postaju sve veći, dok se smanjuju male vode i produžava vreme njihovog trajanja.,, upozorava Goran Puzović, direktor javnog preduzeća “Srbija vode”


Zbog svega toga, strateška rešenja razvoja vodne infrastukture Srbije u ključnim oblastima sektora voda su regionalni sistemi za snabdevanje vodom naselja i privrede, energetika, navodnjavanje, zaštita od poplava i uređenje reka, poboljšavanje režima malih voda, zaštita kvaliteta voda i rešenja za uticaj na okruženje. Na žalost….

 Srbija je u tišini prodala izvorišta mineralne vode bez javne rasprave, bez mišljenja javnosti i saglasnosti svojih građana. Naša zemlja nije iskoristila šansu da kroz svoj najbogatiji prirodni resurs državu pretvori u strateški važnu i bogatu zemlju. Tih 60 miliona evra ostvarenih prodajom nije iskorišćeno da se reše problemi sa vodosnabdevanjem u našim gradovima.

Oni su vlasnici naših voda…Vlasinka rosa– kompanija Coca-Cola, Amerika , Palanački Kiseljak – kompanija Kolinska, Slovenija, KNJAZ MILOŠ- Mid Europa Partners, London, BB Minakva – Global Water Investment Group, Devičanska ostrva, BIP koja eksploatiše i flašira mineralnu vodu, kompanija Alita i United Nordic Beverages, Litvanija i Švedska, MIVELA– kompanija Agrokor, Hrvatska.

U većini zemaljaa kompanija, koje su postale vlasnici našeg resursa, zdravstveno pijaća voda je u flaširanom konzumu. Dakle naša tema za razmišljanje sa nečijim amneziranim odlukama. Upućeniji tvrde da se eksploatacija vrši jačim crpnim sistemom što može ostaviti posledice i na bidiverzitet u Srbiji.

    Poslednji u nizu svih naših budućih ,,jada,, i sadašnjih odluka, jesu i mini-hidroelektrane (MHE) Koristeći snagu naših vode za proizvodnju struje, istu tu struju prodaju državi, po povlašćenim cenama i tako zgrću novac. Naše reke krote, našim parama i to ne bilo koje reke, one koje su najčistije, najčešće u zaštićenim područjima.!  U “Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva” pod članom 4. stoji:

“Zaštita strogo zaštićenih divljih vrsta sprovodi se zabranom korišćenja, uništavanja i preduzimanja svih aktivnosti kojima se mogu ugroziti divlje vrste i njihova staništa, kao i preduzimanjem mera i aktivnosti na upravljanju populacijama, propisanih ovim pravilnikom i posebnim zakonom.”

  Planinske reke i potoci na kojima se grade MHE su pune i prepune strogo zaštićenih vrsta.   Prema Zakonu o vodama, vodni resursi se tretiraju kao javno dobro a sama izvorišta se ne mogu privatizovati već su u vlasništvu Republike Srbije.  Takođe Republika Srbija, odnosno njene institucije  izdaju dozvole za njihovo korišćenje. Vodeći proizvođači flaširane vode u Srbiji su ipak stekli pravo na eksploataciju izvorskih voda, navodno na 99 godina. Do tada će da iscrpe ono što vredi. Najače ekonomije opstaju upravo ekspoatacijom tuđih dobara. Da li će naša pokolenja iz svega iznetog, biti samo koletaralna šteta?

        Knjaz Miloš bi verovatno bio zgrožen na sve ove  činjenice.?!

Redakcija S.C.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *