Zova – blago iz prirode: lekovita svojstva i primena u domaćinstvu

U proleće, kada priroda oživljava, jedan od najsigurnijih znakova dolaska toplijih dana je miris cvetova zove koji se širi seoskim dvorištima i šumarcima. Zova (Sambucus nigra), poznata i kao bazga, nije samo simbol detinjstva i domaćeg soka – ona je i jedna od najlekovitijih biljaka našeg podneblja.

Zova (Sambucus nigra L.), eng. elder, elderberry, cvetajuća biljka iz porodice Adoxaceae, roda Sambucus, ima veliki broj naziva: zova, bazga, buzovka, bazgovina. Prva porodica u koju je zova bila svrstana je Caprifoliaceae. Međutim, zbog određenih rezultata dobijenih na osnovu genetičkih eksperimenata danas je svrstana u porodicu Adoxaceae. Poreklom je iz Evrope i Severne Amerike odakle je proširena po celom svetu.

Nalazi se i u Aziji te u određenim delovima južne hemisfere. Većina vrsta iz roda zova potiče iz šumskih i suptropskih predela. Porodica zova broji 30 vrsta, a najpoznatije su crna zova (Sambucus nigra L.) i crvena zova (Sambucus racemosa L.).Crvena zova (Sambucus racemosa L.) naraste do 4 metra, a poreklom je iz Kine i Europe. Pored poznate vrste (Sambucus nigra L.) danas postoji i meksička zova (Sambucus mexicana L.) koja naraste i do 15 metara visine.

Najvažnija hortikulturna vrsta zove je američka ili slatka zova (Sambucus canadensin L.) poreklom iz Severne Amerike. Ova vrsta zove naraste i do 2,4 metra. Sambucus pubens L. je takođe američka zova višegodišnja biljka sa godišnjim prirastom od 1 metra.

Zova generalno može živeti i do 60 godina. Izrazito je lekovita biljna individua uzimajući u obzir sve aktivne materije koje sadrži. Danas se u zemljama srednje Europe crna zova uzgaja kao voćka. Kao kulturna biljka uspeva u svim okolnostima, uključujući i suvo i vlažno tlo, naročito sunčane lokacije. Razlikujemo listopadni grm zove kao i drvo zove koje može da naraste od 4 do 10 metara.

Lekovita svojstva zove

Zova je poznata po svojim snažnim antiinflamatornim, antivirusnim, dijaforetičkim i diuretičkim svojstvima. Svi delovi biljke – cvet, plod, kora i list – imaju određenu lekovitu vrednost, ali se najčešće koriste cvetovi i bobice.

Brojna su lekovita svojstva zove

Cvet zove: prirodni saveznik u borbi protiv prehlade

  • Deluje kao prirodni lek protiv gripa, prehlade i kašlja – pospešuje znojenje, ublažava zapaljenja disajnih puteva i olakšava izbacivanje sekreta.
  • Koristi se za pravljenje čaja koji pomaže kod povišene temperature i detoksikacije organizma.
  • Deluje blago umirujuće i koristi se kod nervne napetosti i nesanice.

Bobice zove: snažan antioksidans

  • Bobice su bogate antocijaninima i vitaminom C, koji jačaju imunitet i deluju kao antioksidansi.
  • Koriste se za pripremu sirupa i džemova koji deluju antivirusno i pomažu kod problema sa varenjem.
  • U fitoterapiji se bobice koriste i kao blago laksativno sredstvo.

Napomena: Sirove bobice i listovi zove mogu biti blago toksični – uvek ih termički obraditi pre konzumacije.

Šta se može napraviti od zove?

Zova se od davnina koristi u domaćinstvu, a njena upotreba je i danas popularna, naročito u organskoj i tradicionalnoj proizvodnji.

1. Sok od zove (sirup)Najpoznatiji domaći napitak – osvežavajući sok od cvetova zove, koji se pravi maceracijom svežih cvetova u vodi sa limunom i šećerom. Idealan je za letnje dane, ali i kao prirodan imuno-tonik.

2. Čaj od cveta zove Pravi se sušenjem cvetova i koristi kod gripa, prehlade i detoksikacije. Može se piti i preventivno, naročito u prelaznim godišnjim dobima.

3. Džem, pekmez i sirup od bobica Termički obrađene bobice koriste se za pripremu džemova bogatih antioksidansima, kao i sirupa koji se pije u manjim količinama radi jačanja organizma.

4. Tinktura i vino od bobica

Vino od bazge vraća se na velika vrata u našu ishranu

Tradicionalna tinktura od bobica zove koristi se u malim količinama za jačanje imuniteta, a vino od zove nekada je bilo omiljeni domaći napitak u mnogim krajevima Srbije.

5. Kozmetička i spoljašnja upotreba

Čaj od cveta koristi se za ispiranje očiju, umivanje lica kod iritacija i crvenila, kao i za obloge kod reumatskih bolova.

Kada se bere zova?

Cvet zove se bere krajem maja i početkom juna, u zavisnosti od nadmorske visine i vremenskih uslova. Najbolje je brati ga po suvom i sunčanom vremenu, kada su cvetovi potpuno otvoreni i puni polena – tada imaju najviše lekovitih sastojaka.

Bobice zove sazrevaju krajem avgusta i tokom septembra. Beru se tek kada potpuno pocrne, jer nedozrele bobice sadrže laktoze koje mogu izazvati blagu mučninu ili stomačne tegobe.

Saveti za berbu:

  • Cvetove ne prati – suše se prirodno, u hladu, na promaji.
  • Bobice termički obraditi (kuvanje, pečenje) pre konzumacije.
  • Zova se nikada ne bere pored prometnih puteva zbog zagađenja.

Zova je pravi dar prirode koji kombinuje izuzetnu lekovitost i široku praktičnu primenu. Bilo da pravite domaći sok, čaj ili lekoviti sirup, ova biljka zaslužuje mesto u svakoj bašti i apoteci iz prirode.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *