Šta je osušilo srpsku malinu?

U Srbiji jedna muka nikada ne ide sama. Poljoprivrednike su šibali vetrovi sa svih strana. Oni koji su odoleli mrazu, dočekalo ih je prilično nestabilno proleće, junske poplave i letnja suša. Kako to bično biva otanjeni novčanik seljaka presušila je na kraju cena. Ono što zabrinjava struku ali i same voćare jeste naglo sušenje malinjaka!?Zašto je malina u poslednjih 20 godina više šteta nego korist pokušali smo da saznamo od struke ali i proizvođača.

    Malo je onih godina koje se mogu pobrojati kao odlične oda kada se malina uzgaja u Srbiji. Po prirodi stvari volimo da budemo lideri, bez lažne skromnosti tu poziciju smo držali do pre nekoliko godina. Zlatno doba crvenog zlata svidelo se to nekome ili ne , ukoliko se nešto ne učini, sigurno proilazi. Malina, kao osnovni izvor prihoda većinskog stanovništva u Zapadnoj Srbiji, prošle godine potpuno je podbacila sa cenom ali i kvalitetom pa su proizvođači imali čist gubitak. Sličan ishod bio je i ove godine.Malinarima nije bilo naklonjeno ni nebo, tako da ono što je preteklo od mraza i prolećne suše, ubila je kiša i grad u berbi. Cena je na kraju obrala i oborila sve. U pojedinim krajevima detektovana je pride i azijska musica Milan Novaković, malinar iz Žiče nadomak Kraljeva polku gaji na 3 hektara već osmu godinu.

 – Ova godina za mnoge moje kolege biće presudna.Bili ste i sami svedoci da  je i pored nekog dogovora oko otkupne cene u ministrstvu bilo velikog mešetarenja. U ovoj državi, par njih drži monopol, jer kako drugačije protumačiti da su kolege u Šapcu koji prvi kreću u berbu i plasman za najkvalitetniju robu dobijali 90 dinara. Polku  sam počeo da berem početkom jula. Mi smo dobili veću cenu, do150 dinara Ja gajim organsku malinu, znazno je teže. Zbog toga bi trebalo na akontnu cenu da dobijemo još 20% više. Mislim da će mnogi odustati. Moj dobar prijatelj iz Šapca jednu parcelu nije ni brao upravo zbog niskih 90 dinara za kilogram. Sa tom cenom nije mogao da plati berače ,,- kaže Novaković

   Da je kao što nije, još prošle godine je trebalo uključiti crvenu lampicu, jer je svako od struke i proizvođača znao da će prinos bez dodatnih ulaganja biti manji i u 2019. Neki su zato, svoje malinjake napustili, drugi nedovoljno zaštitili, ali ovogodišnje sušenje biljaka pojednako zahvata i one zasade gde su primenjene sve agrotehničke mere i nagoveštava još veće probleme. Nizak nivo produktivnosti za sobom povlači i sve druge posledice..Dr Milan Lukić, direktor Iinstituta za voćarstvo u Čačku nastale probleme vidi kao posledicu tržišta, cene ali i sadnog materijala.

–  Svako smanjenje otkupne cene maline uzrokovalo je manja ulaganja u proizvodnju tokom naredne vegetacije. A to je za posledicu imalo manji prinos po hektaru i lošiji kvalitet maline odnosno manji sadržaj skupljeg rolenda a veći jevtinijeg griza u otkupljenoj količini, odnosno manju zaradu hladnjačara i izvoznika, i logično manji eventualni “dodatak” na akontnu cenu malina isplaćenu proizvođačima u vreme otkupa.Nasuprot tome, porast otkupne cene maline kakvu smo imali pre 3-4, godine,uslovljavao je ulazak u proizvodnju maline sve većeg broja novih proizvođača bez praktičnog iskustva, sa sve većim površinama – neretko i nepogodnog zemljišta i nekvalitetnih sadnica iz proizvodnih malinjaka, što je uslovljavalo smanjenje prinosa i prihoda po hektaru malinjaka. Taj i takav prinos ni najbolja cena ne može da pokrije”,,

    Istina je da malinjaci nisu adekvatno štićeni, ali mnogi to nisu radili ne zato što nisu hteli ili znali, već nisu imali od čega da kupe preparate, jer je prošlogodišnja otkupna cena bila ispod ekonomske isplativosti. Najkritičnija situacija je na teritoriji opština Ivanjica i Arilje, dakle prestonici maline. Mile Stojaković, malinar iz Katića problem sa malinom vidi dugoročnije. Smatra da će malina zapečatiti vrata mnogih domova u ovom kraju.

– Na prošlogodišnju cenu, malo se ulagalo za ovu godinu. Nije se imalo od kud! Malina nije samo problem nas seljaka. Kada mi odustanemo od dalje proizvodnje prekida se ceo lanac.Mena maline, nema otkupa, nema izvoza, nema para. Ovaj narod mora nekud, ne mogu svi na socijalu. Znate li da je u Katićima oko 50 momaka neženja. Dobri, jaki momci, odlični domaćini, niko neće da ostane na selu. To je još veća muka. Kada budemo shvatili suštinu tog problema bojim se biće kasno…- sa gorčinom govori ovaj malinar

    Vlada Srbije je, proletos, osnovala Radno telo za suzbijanje bolesti maline. Stručni timovi su obišli oko 2.000 proizvođača.  Prvi rezultati pokazali su da je sušenje posledica neadekvatnog tretiranja malinjaka, ali i drugih faktora 

-,, Loši klimatski uslovi, nedostatak zaštite, manjak vode. Nisu bili ugroženi samo novi zasadi. Ono što smo obišli na terenu nije dbr..Dali smo preporuke šta dalje, valja sačuvati nove izdanke. Najkritičnije je u Ivanjičkom kraju,,.kaže  dipl. Inž Branko Galović, iz PSSS Kraljevo koja je bila nosilac stručnih radnji na ovom poduhvatu

    Zdrav razum govori kada nešto ne valja, treba menjati. To je upravo počeo da primenjuje i neko ko ima oko 4 hektara pod malinom. Miro Rajković, malinar iz Prilika svaštari od proizvodnje, prerade do trgovine. Njegovi organski spakovani proizvodi lako se prodaju jedino u Beogradu.

 – Vidite kako sve sam probao, vilamet još uvek držim ali sam polako nakon polke otkrio da mi je ,,fertodi,, daleko rentabilniji. Lane je bolje izneo sve uslove, bolje reći neuslove koje smo imali. Treba birati sortiment koga nema na tržištu, kasniju ili raniju berbu. Kupina mi je ove godine odlična, ali i ona nema veliku prođu. Ja ono što ne prodam, preradim. Međutim skupa je to proizvodnja. Finalni proizvod ne mogu da kupe ljudi na lokalu. U Beogradu je druga priča.Zato me cena sveže maline ne ugrožava, a  da je cena dobra, nije!! Ulganja su velika ako hoćeš da imaš kavlitet i rod. Nama koji radimo organsku proizvodnju još teže jer nema puno izbora u zaštiti. Voda je za mnoge takođe problem Nije dobro….- kaže Rajković

Zanimljivo je da prema zvaničnim podacima površina pod zasadima malina iznosi oko 23.000 hektara, dok je 2015 godine bilo manje od 15.000. Porast plantaža na žalost nije doneo i porast u prinosu.. Ipak,najveća slabost nam je što nemamo plasman gotovih proizvoda kao što su sokovi, marmelade, džemovi. Čak 95 odsto maline izvozimo kao poluproizvod – u smrznutom stanju.

U Arilju nema kuće koja ne uzgaja ovo voće, te su zbog sveukupnog stanja odlučili da udruženo odgovore tržištu i ceni.”Veoma dug i trnovit put do finalnog proizvoda od maline, da ne bude više izvoza sirovine već da imamo gotov, finalni proizvod”, kaže Božo Joković, predsednik složene zadruge “Naši voćari” iz Arilja. “Slobodno možemo reći da minimalna cena naše maline može biti uvećana za 20-30 evrocenti na osnovu kvaliteta pre svega za sorte vilamet i miker gde briks dostiže do 14% što se tiče polane kod nje je briks 11% i na tome se mora raditi. Rešenje je da nove zasade podižemo sortama vilamet i miker. Moramo podići prinose i početi malinu da prerađujemo. Moramo ojačati proizvođače i preko udruzenja i zadruga im omogućiti pristup banci, projektima i razvojnim fondovima“, tvrdi Joković.

     Kako je ranije najavljeno na osnovu rezultata analize malinjaka, Vlada Srbije će izaći sa podsticajnim merama i subvencijama za podizanje novih, nezaraženih zasada. Subvencije će iznositi do pet miliona dinara po hektaru. Pravo na subvencije imaće svi malinari čiji su zasadi zaraženi,.Rejonizacija takođe treba da doprinese boljitku…

     U Brankovini je 1962. godine organizovana i prva privredno-turistička manifestacija “Dani maline”! Te godine je u valjevskom kraju proizvedeno čak 400 vagona maline, koju su zadruge otkupljivale po 80 dinara tadašnjih. Bilo je to zlatno doba za proizvođače, zadruge ali I za  državu koja je preko tadašnjeg gignata Geneksa malinu plasirala put svetskih linija. Ove godine upravo Brankovina i šabaćki kraj je najgore prošao ipored nazovi,,dogovorene cene,, .

    Izvoz je za malinare na prvom mestu, ali sa druge strane domaće tržište je skoro pa prazno. Da li nije navika ili nam je malina preskupa, jer u velemarketima letos se prodavala po 4 puta višoj ceni od one na polju, tek stanovnik Srbije godišnje pojede samo 900 grama maline. Za razliku od nas  Nemci i Francuzi koji malinu uvoze pojedu u proseku oko 10 kilograma godišnje. Agroanalitičar Milan Prostran u toj konstataciji vidi šansu.

     Najava da je država obezbedila investitora iz Mađarske koji će sa 10 miliona evra izgraditi fabriku za preradu srpske maline u najvećem ariljskom malinogorju, neke je obradovala druge razočarala. Fabrika za reradu voća je zajednički projekat domaće kompanije Stanić iz tog mesta i Horizon food iz Kečkemeta, a trebalo bi da počne sa radom već sledeće godine. Planirana je prerada maline, kupine, borovnice, šljive i višnje

   Realno, u pravu su i jedni i drugi. Ovi prvi da postoji sigurno mesto, pa makar i stranog investitora da više ne krčimo parcele i blokiramo puteve. Mada niko ne garantuje ni da će strani investitor ponuditi realnu cenu bilo kog voća, samim tim i maline. Oni koji su razočarani takvom odlukom tvrde da je po logici stvari, bilo pametnije da srpski malinari dobiju državne podsticaje, koji se izdašno daju strancima, povežu u složene zadruge i time reše probleme malinara.  Prof. Miladin Ševarlić je išao sa predlogom korak dalje ,,da malinari preuzmu,, iz stečaja “Budimku” u Požegi, višedecenijski tržišno prepoznatljivog prerađivača poljoprivrednih proizvoda u zemlji i inostranstvu.

    Zbog sušenja velikih površina, a tome treba dodati da su mnogi zasadi i počupani, procena da će Srbija ove godine proizvesti oko 30.000 tona maline, naspram 56.000 tona iz prošle godine, koja je bila loša za malinu Pre osam godina smo bili rekorderi sa blizu 100 000 tona. Reč je o kulturi koja državi donosi devizni priliv od oko 250 miliona evra godišnje.  Berba se privodi kraju, sa neviđenim posledicama.,mada su na kraju u centru malinogorja hladnjačari platili 165 dinara za kilogram. Ali napominjemo ne svi…Hladnjačari takođe imaju svoju priču koja se svodi na skupe troškove održavanja, tržište, lošiji kvalitet, konkurentnu Poljsku…I tako do naredne godine, narednih pregovora i novih propadanja Iz kompletne priče u pravu je ponajviše onaj momak iz Katića. U Srbiji se na žalost uglavnom bavimo posledicama, dok nam se uzroci množe kao ambrozija.

Sonja Cvetković

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *