Aktuelno stanje u domaćem mlekarstvu već duže vreme je pod visokim naponom. Mleka još uvek ima, ali sve manje, stočni fond je prepolovljen, proizvođači su konstantno nezadovoljni otkupnom cenom, otkupljivači velikim zalihama i troškovima, trgovci obimom prometa, potrošači asortimanom i kvalitetom…
Učestali međusobni pritisci u krhkom mlečom lancu poslednjih nedelja dostižu tačku ključanja. Sve se, naravno, vrti oko cene i malo ko hoće i želi da popusti u borbi da se skine što veći deo tržišnog kajmaka.
Vapaj proizvođača malih i velikih farmera najviše se čuje. A pogotovo nakon najave mlekara da će već ovog meseca smanjiti otkupnu cena mleka od pet do 11 dinara po litru. Tim povodom oglasilo se i Ministarstvo poljoprivrede od koga farmeri, nemajući jednostavno od koga drugog, traže pomoć i zaštitu kako bi otkupljivači poništili odluku o smanjenje otkupnih cena. Potežu se razni argumenti i kontraargumenti, traje međusobno natezanje, apel Ministarstva poljoprivrede upućen je mlekarama da odustanu od smanjenja cena. I ko zna dokle će to sve da ide, a posebno što otkupljivači tvrde da imaju velike zalihe koje opterećuju njihovo poslovanje.
Mlekare u Kraljevu i okolini smanjile su otkupne cene sirovog mleka za pet do 12 dinara po litru, a proizvođači najavljuju novo smanjenje od dodatnih pet dinara, uz smanjenje otkupljenih količina. Predrag Veljković, član Skupštine Udruženja proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja, ističe da stočari sve teže opstaju, dok uvoz biljnog sira dodatno ugrožava manje mleka koje nemaju linije za proizvodnju kiselih mlečnih proizvoda.
Pre desetak dana predstavnici proizvođača mleka sastali su se s Ministarstvom poljoprivrede, gde je obećano da će država otkupiti višak mleka i podržati manje mlekare kroz sušenje viškova. Da li će obećanja rešiti probleme stočara, ostaje da se vidi.
Bolji poznavaoci prilika u mlečnom lancu tvrde da je sve što se dešava u mlečnom sektoru direktna posledica teškog stanja u stočarstvu koje traje bezmalo, evo, već skoro dve decenije. Poslednjih godina u klanicama širom Srbije završilo je 80.000 krava muzara čime je sirovinska baza praktično desetkovana, svedena na miniumum i preživljavanje. Osetno je opao i procenat mlečnosti po grlu, oko 2.500, dok je u zemljama Evropske unije oko 6.000 litara! Računajući po hektaru obradive površine nesrazmera je još uočljivija: kod nas se dobija 271, a u EU 960 litara mleka.
U ovakvoj situaciji, smanjenjem otkupa i nižom otkupnom cenom, proizvođačima se praktično stavlja omča oko vrata. To za direktnu posledicu dovodi do još izraženijeg stepena gašenje mnogih, uglavnom manjih, ali i većih farmi. Igru oko cene uglavnom vode otkupljivači i prerađivači kao i veliki trgovinski lanci koji, u pojedinim slučajevima, ostvaruju maržu i do 30 odsto s rokom plaćanja koji ide i do 90 dana! Ovo svesno usporavanje obrtnih sredstva takođe u dobroj meri direktno utiče na sve učesnike u mlečnom lancu, a najviše, naravno, pogađa likvidnost stočara.
Ova igra sa cenama mleka očigledno će trajati, a obistine li se crne prognoza, a po svoj prilici da hoće, malim proizvođačima belog napitka kojih je u Srbiji najviše, crno se piše. Neće, što se već dešava na severu Bačke, imati kome mleko da prodaju tako da će, po svemu sudeći, i ono malo goveda što je preostalo na farmama sigurno završiti put klanica, a posledice za celokupno mlečno govedarstvo biće katastrofalne.
To država ni u kom slučaju ne sme da dozvoli i to bi trebalo da bude zadatak broj jedan za novoformiranu Radnu grupu za sistemsko rešavanje svih pitanja u stočarstvu Ministarstva poljoprivrede. Zaštita malih i srednjih proizvođača mleka zbog toga nameće se kao prioritet. Uz već postojeće stimulativne mere treba dodati i nove – dodatno povećanje premija, stimulacija proizvodnje davanjem bespovratnih sredstava za nabavku laktofriza, povoljno kreditiranje nabavke grla visoke mlečnosti, pružanje pomoći za izgradnju modernih smeštajnih objekata… Sve to, bez sumnje, može da doprinese da proizvođači imaju postojan kvalitet mleka na šta mlekari trenutno imaju najveće primedbe kod analize na traženi kvalitet, a njihov rad bude uvažen i korektno plaćen.
Sa jačanjem partnerskih odnosa u mlečnom lancu, sve ovo na kraju moralo bi da dovede do rezultata. A to je, pre svega, dobra snabdevenost tržišta mlekom, ali i zadovoljstvo onih koji ga proizvode, prerađuju i kupuju u prodavnicama. Poštovanje svih interesa podjednako jedini je put da se uspostavi red na tržištu i trasiraju budući odnosi bez obzira koliko zavisili od brzine evropskih integracija i standarda koji su propisani. Kosta Rajević, Poljoprivrednik