Pala cena standardnih trešanja, vrhunske imaju kupce u EU

Ovih dana na pijacama povećana je ponuda trešanja po nižim cenama od uobičajenih. Glavni razlog je što smo ove godine, pre svega zbog kasnije berbe, izgubili trežište Rusije. Sa druge strane najkvalitetnije domaće trešnje završavaju na tržištu zapadne Evrope

Ritopek, Zaklopača, Brestovik, Udovice, voćarski su ponos opština Grocka i Smederevo. Međutim, kada se poremeti plasman, voćari tog kraja ne znaju šta će sa plodovima. To je ove godine slučaj sa trešnjama.

Otežano plodove prodaje i Momica Petrović koji trešnju gaju na tri hektara a ukupno pod voćem ima 12 hektara.

“Moje trešnje su kalemljenje 90% na magrivi i zanemarljivo na divljoj trešnji. Od sorti imam burlat i noviji program, early lory, valery chkalov, karmen, gray star, kordija, regina. Cene su do skoro bile korektne. Trešnje sada otkupljivači plaćaju 100-120 dinara. Nekima se plaća 70-80 i oni odustaju od proizvodnje. Inače otkup je počeo sa 220 dinara po kilogramu, a ja sam toliko dobijao za sortu gray star. To je kratko trajalo. Sin mi je završio srednju poljoprivrednu školu i poljoprivredni fakultet i ne znam šta da radim, a ja sam ga uvukao u ovaj posao. Imamo i savremenu mehanizaciju, ali zbog niske otkupne cene ne znam šta da radimo.”

Profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu Nenad Magazin objašnjava zašto je tržište Rusije ove godine nedostupno za našu trešnju.

“Rusko tržište je veoma nestabilno. Oni imaju i druge dobavljače koji su ove godine ranije od nas došli na tržište. Naša trešnja dosta kasnije sazrela zbog vremenskih uslova. Našu trešnju je zamenila trešnja iz Turske i Azerbedžana. Uz to u Rusiji je nepovoljna situacija sa koronom tako da je maloprodaja dosta ograničena. Jedina svetla tačka je plasman trešnje pojedinih proizvođača u zapadnu Evropu.”  

A oni koji su uložili više novca u nove, slabo bujne podloge, tržišno aktuelne sorte, koji proizvode veće plodove, prehlađuju ih i kalibriraju nakon berbe i na kraju upakuju u savremenu ambalažu, postižu veću cenu na zapadno-evropskom tržištu. Među njima je i Vladimir Popić koji na Čeneju pod trešnjom ima 9 hektara a u Staparu još 10.

“Proizvođači koji su primenili savremenu tehnologiju nemaju problema sa izvozom. Postigli su zadovoljavajuće cene. Oni koji su izvozili u nordijske zemlje, Nemačku, Austriju, Francusku, nisu dobili ispod 2 ili 2,2 evra za kalibar veći od 26+ mm. Postizali su veću cenu ako su trešnje prodavali direktno hipermarketima. Trešnja za zapadno tržište treba da bude dobro pothlađena, lepo upakovana, kvalitetna i za takvu trešnju nije problem naći tržište na zapadu. Ja sam našao tržište u Nemačkoj, Holandiji i Crnoj Gori. Od zavisnosti od veličine i pakovanja dobijao sam od 2,2 do 3,5 evra po kilogramu. ”

U Srbiji se godišnje proizvede do 20.000 tona trešanja što je tek 3% evropske proizvodnje. Prostora za unapređenje ima, pre svega ako se novi zasadi budu proizvodili prema savremenim tehnološkim rešenjima. /Đorđe SimovićPoljoprivreda info/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *