Organska proizvodnja u Srbiji

Organska proizvodnja hrane u Srbiji danas se obavlja na više od 24.000 hektara, što predstavlja samo 0,61 odsto ukupnih obradivih površina. Organska proizvodnja hrane u Srbiji danas se obavlja na više od 24.000 hektara, što predstavlja samo 0,61 odsto ukupnih obradivih površina. Ovom proizvodnjom bavi se blizu 7.000 gazdinstava. Rast organskog sektora u Srbiji ide ,,puževim korakom”, a cilj je da se 2040 godine ova proizvodnja obavlja na 100.000 hektara. Očekuje se da za dve decenije organska proizvodnja hrane u sinhronizaciji sa ,,zelenom ekonomijom” postane značajan faktor u razvoju sela i poljoprivrede u Srbiji.

U prethodnom periodu došlo je do rasta ove proizvodnje, kako u hektarima, tako i u tonama. Tako su, nakon mnogo godina provedenih na margini, organski proizvodi ušli na glavna tržišta i postala deo globalnog trenda u načinu života, zdravlja i u održivom razvoju Srbije.

Tražnja za organskim proizvodima je jedina koja je u svetu, a i u Srbiji, rasla u vremenu posle velike svetske ekonomske krize 2008. godine, a trend rasta je i dalje nastavljen.

Danas u svetu organsko tržište brže raste na globalnom nivou od rasta površina pod organskim poljoprivrednim zemljištem, pa ukorak sa tim raste i njegova cena. Domaće tržište organskih poljoprivrednih proizvoda je još uvek nedovoljno razvijeno i pored značajnih pomaka poslednjih godina. U ovom trenutku, najveću perspektivu za najbrže širenje organske proizvodnje, a to znači i agrobiznisa iz ekološke poljoprivrede, ima brdsko – planinsko područje Srbije. Ono pruža najpovoljnije uslove za organsku poljoprivredu jer se na tom području nalazi više od 60 odsto agrarnih površina Srbije. To je i šansa da se, kroz bavljenje ovom proizvodnjom, zaustavi iseljavanje iz tih delova Srbije. Njive na ovom području ostale su nezagađene konvencionalnom poljoprivredom. U tim regionima Srbije proizvodnja se odvija bez primene savremenih agrotehničkih mera pa je sačuvan kvalitet zemljišta. Proizvodnja se obavlja na malim parcelama i sopstvenom radnom snagom proizvođača. To je i šansa da se zaustavi iseljavanje iz Srbije jer trenutno nestaje svako četvrto selo (od 4.720 nestaje više od 1.200 naselja). Proizvodnja organske hrane pruža i šansu da se smanji razlika između, razvijenih i nerazvijenih, bogatih i siromašnih.

U svetu 51 miliona hektara

Organska poljoprivreda sprovodi se u 120 zemalja, na 51 milion hektara, a njena vrednost je oko 80 milijardi dolara. Da bi se na jednom području zasnovala organska poljoprivredna proizvodnja, ono mora ispunjavati precizno definisane uslove.

U Evropskoj uniji se oko 50 miliona stanovnika opredelilo da troši organsku hranu. To je šansa za Srbiju da više izvozi organske proizvode. Procena je da organsko tržište u Srbiji vredi oko 50 miliona dolara. U 2017. godini, ukupan izvoz hrane, odnosno sirovina za njenu proizvodnju iz Srbije bio je 3,1 milijardu dolara, a u tome je organska hrane bila svega 19 miliona dolara.

Organsko tržište je jedno od najbrže rastućih tržišta u svetu i prema poslednjim podacima IFOAM-a (Svetske organizacije za organsku proizvodnju) u 2015. godini vrednost proizvodnje bila je veća od 80 milijardi dolara. Proizvodnja se odvijala na više od 51 miliona hektara. Vodeće organsko tržište su SAD, Nemačka, Francuska i Kina. Najveći potrošači organskih proizvoda su Švajcarci (262 evra po stanovniku godišnje), a Danska ima najveći udeo organskih proizvoda na tržištu, a to je 8,4 odsto.

Najviše se izvozi zamrznuta malina, višnja, borovnica…

Od 24.000 hektara pod organskom proizvodnjom u Srbiji najveću površinu obuhvata proizvodnja žitarica, zatim voća, navodi Nacionalna asocijacija za organsku proizvodnju “Serbia organika”. Vrednost izvoza organskih proizvoda prema podacima Uprave carina u 2016. godini iznosila je oko 19 miliona evra. Tradicionalno, najviše se izvozi sveže i voće niskog stepena prerade: smrznute malina, višnja, borovnica, jagoda, kupina, zatim koncentrati voćnih sokova, najviše od jabuke, sušeni proizvodi: malina, kupina, višnja, lekovito bilje, pečurke. Vrlo malo izvozimo gotove proizvode. Od voćnih vrsta u 2016. godini najviše je izvezeno zamrznute maline, u vrednosti 10,1 miliona evra, smrznute kupine – 1,5 milion evra i sveže organske jabuke u vrednosti od 717.400 evra. Poslednjih godina, od 2020. pa nadalje, vrednost izvoza se kreće do 60 miliona dolara godišnje.

Od prerađevina od voća, pre jedne decenije, oko 2015. godine, najviše je izvezeno koncentrata od jabuke u vrednosti 1,6 milion evra, sušenog voća – 2,2 miliona i pirea od višnje, kupine, maline, šljive u vrednosti od preko 846.000 evra.

Određen broj domaćih kompanija uspešan je u plasmanu organskih proizvoda na inostranim tržištima, međutim potencijal koji Srbija ima u pogledu proizvodnje i izvoza organskih proizvoda nije dovoljno iskorišćen, ocenjuju u organizaciji. “Serbia organika”. Ističu i da domaći manji proizvođači nisu konkurentni na inostranom tržištu, koje zahteva stabilnu isporuku proizvoda u odgovarajućim količinama, ujednačenog kvaliteta. Problem je, kako ističu u asocijaciji, i nedostatak informacija o stanju i zahtevima na stranom tržištu i mogućim partnerima.

Kada je o lokalnom tržištu reč, uključujući promet na zelenim pijacama, ne postoji zvanična statistika. Iskustva malih proizvođača su pokazala da su zelene pijace od izuzetnog značaja za njih i potrebno je raditi na njihovoj održivosti, ali poslednjih godina su značajni kanali prodaje specijalizovane prodavnice kao i maloprodajni objekti većih trgovačkih lanaca.

Pesticidi na kašičicu

Budući da je Srbija zemlja koja već više više od dve i po decenije koristi malo veštačkog đubriva, a ponajmanje je imala novca za nabavku pesticida i herbicida, stvoreni su uslovi za razvoj organske poljoprivrede. U Srbiji se pre jedne decenije godišnje trošilo 14.000 tona pesticida, dok je to danas svedeno na manje od 3.000 do 4.000 tona.

Smanjena je i proizvodnja veštačkog đubriva. Pre deceniju i po trošili smo 120 kilograma po hektaru i po tome bili među poslednjima u svetu. Danas trošimo samo oko 46 kilograma! Mala potrošnja veštačkog đubriva posledica je nemaštine, a ne želje da se ono upotrebljava u što manjim količinama.

Organska proizvodnja hrane treba da donese čiste proizvode bez primesa hemijskih supstanci, što je veliki izazov. Za proizvode tretirane prirodnim materijalima Evropa je naročito zainteresovana, jer je ona veliki zagađivač životne sredine. Primera radi, Austrija je prva zemlja u Evropi pre dve i po decenije počela organsku poljoprivrednu proizvodnju da bi danas ona bila zastupljena na više od 20 odsto i time postala veliki izvoznik ove hrane. Ova proizvodnja definitivno treba da zauzme reprezentativno mesto u našoj ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Branislav Gulan

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *