Od 1. decembra u Srbiji će važiti nova granica za dozvoljeni nivo aflatoksina u mleku.Tako će se sa sadašnjih 0,25 mikrograma po kilogramu nova granica spustiti na 0,05 i to za sirovo mleko, termički obrađeno i mleko za proizvodnju proizvoda na bazi mleka.Nove granične vrednosti propisane su Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o maksimalnim koncentracijama određenih kontaminenata u hrani, koji je nedavno objavljen u Službenom glasniku.
I dok srpski proizvođači nisu spremni na ovaj korak, predsednik Udruženja Agroprofit Čedomir Keco u razgovoru za Biznis.rs naglašava da je usaglašavanje sa ovim propisom gotovo nemoguće jer je kukuruz, koji je osnova hraniva stoke u proizvodnji mleka, već ušao u skladišta i u preradu sa aflatoksinom, što direktno utiče i na njegovo pojavljivanje u mleku.
“Aflatoksin je proizvod suše, a ulazak žitarica, pogotovo onih zrnastih, u skladište bez razvrstavanja po kvalitetu kod nas je negativna tradicija. Mi sada imamo i kvalitetan i nekvalitetan kukuruz koji ide u pripremu za stočnu hranu, i to je nemoguće selektirati i proizvesti hranu za muzare bez prisustva aflatoksina. U ovom trenutku je dobro da stočari godinu završe sa poštovanjem maksimalnog nivoa aflatoksina u mleku koji smo imali i do sada”, ističe Keco.
Prema njegovom mišljenju, sada nije realno smanjivati propisane količine aflatoksina jer mnogi proizvođači nisu u mogućnosti to da ispoštuju.
“Ako je trenutno propisana količina aflatoksina u mleku zdravstveno tolerantna, ne treba je smanjivati jer godina nije takva da nam daje tu mogućnost”, dodaje Keco.
Agroekonomski analitičar Žarko Galetin podseća da je sadašnji propisani nivo aflatoksina u mleku čak pet puta veći od evropskog standarda.
,,Problem aflatoksina u mleku u Srbiji je prisutan 15 godina, a najozbiljniji je zabeležen 2014. godine kada je zbog zaraženog kukuruza i sušne godine aflatoksin dospeo u mleko, pa je pomerena granica sa evropskog standarda 0,05 na 0,50, odnosno na deset puta veću graničnu vrednost od dozvoljene u EU,, ističe sagovornik.
Iako je tada, prema tvrdnjama struke, ta granica proglašena bezbednom po zdravlje, ona je ostala na snazi godinama, da bi tek kasnije bila smanjena na 0,25.Galetin ocenjuje da je do podizanja graničnih vrednosti moralo da dođe jer bi u suprotnom samo deset odsto mleka u Srbiji bilo usklađeno sa standardima EU, a stočari i proizvođači mleka našli bi se u ozbiljnom problemu i njihov opstanak tada bi bio ugrožen.
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragan Glamočić u svojoj prvoj izjavi na početku mandata rekao je da će napraviti ozbiljne rezove u Upravi za agrarna plaćanja i Upravi za veterinu, a pogotovo u pogledu kvaliteta mleka i podsticaja koji će se davati prema kvalitetu koji će kontrolisati nezavisna referentna nacionalna laboratorija. Ogroman problem je što smo mi čak ušli u IPARD pretpristupne fondove čiji je preduslov bio da neki standardi moraju da se poštuju ako hoćete da aplicirate u određenom sektoru za bespovratna sredstva. Mi za to nismo bili spremni u tom trenutku, napominje Žarko Galetin.
Srpsko stočarstvo i mlekarstvo velikim delom je ekstenzivno, što znači da ima mnogo srednjih i malih gazdinstava koji imaju od 20 do 50 muznih grla i da je reč o relativno malim farmama koje nemaju tehnološke kapacitete da proizvedu mleko po standardima EU.Ipak, on ocenjuje da se stočarstvo ne može podizati ako Srbija ne sinhronizuje svoje propise sa EU i to ne samo zbog propisa, već i zbog zdravstvene ispravnosti hrane koja se plasira na domaćem tržištu.
,,Mi sada imamo slučaj da se velike količine mleka uvoze, pogotovo od strane konditora koji ne moraju da brinu da li će neka farma propasti ili ne, jer ukoliko nisu zadovoljni mlekom oni će ga jednostavno uvesti. To, sa druge strane, dovodi do toga da imamo hiperprodukciju domaćih proizvođača, problem sa viškovima, a zatim i otkupljivačima koji ucenjivačkom politikom maksimalno smanjuju cene,,. ističe Galetin.
Zbog toga on smatra da se svi ovi problemi moraju uporedo rešavati, a da je pre svega neophodno podizati kapacitete srednjih i malih gazdinstava i farmi, ne samo u pogledu količina, već pre svega u pogledu kvaliteta mleka i konkurentnosti sa evropskim proizvođačima.
Na pitanje da li će se srednja i mala gazdinstva naći u problemu s obzirom na to da će se nova pravila primenjivati od 1. decembra, Žarko Galetin kaže da neka hoće a neka ne, i da je pitanje šta država planira da uradi kako bi pomogla i osposobila male i srednje farmere za usklađivanje sa EU standardima.
,,Oni bi zaista mogli da se nađu u problemu. Šest meseci je relativno kratak rok da se brzo prilagode, ali u krajnjoj liniji negde se mora preseći jer se o usklađivanju i pomeranju ove granice govori već godinama, zaključuje Galetin.
Na pitanje kada bi naši proizvođači mleka mogli da budu spremni za usklađivanje sa EU regulativom i spuštanjem granice aflatoksina u mleku, Čedomir Keco kaže sledeće
“To niko neće da prizna, ali činjenica je – sa novom žetvom ili da uvozimo kukuruz sa nula aflatoksina, što će naravno poskupeti proizvodnju. Zapravo, glavni problem cene našeg kukuruza jeste prisustvo aflatoksina. Mi godišnje trošimo 4,2 miliona tona kukuruza. Ove godine biće nešto manje, jer je manji i stočni fond, što znači – oko 3,5 miliona tona. Zamislite da imamo sav kukuruz bez aflatoksina. Prvo bismo ga prodali po dobroj ceni na inostranim tržištima jer je zdrav, a drugo – imali bismo bezbednu proizvodnju mleka, što bi stočarima omogućilo da ozbiljno trguju”.
Istina postoji mogućnost popravljanja trenutne situacije sa aflatoksinom u proizvodnji hrane uz pomoć raznih dodataka, međutim, to mnogi ne rade i često nije tehnološki moguće.
“Dakle, može da se popravi stanje, ali je to novi trošak za farmere. Naši farmeri koji imaju 10.000-11.000 litara mleka u laktaciji po kravi uspešniji su od proizvođača na zapadu i imaju veći profit od njih, ali takvih je malo. Većinu proizvođača čine mali i oni uglavnom sami pripremaju hranu i često, nažalost, ne gledaju kvalitet. U tome bi trebalo da im pomognu savetodavne službe”, kaže Keco.