Moćni rendžeri na vojvođanskim njivama

Ubrzan razvoj savremenih tehnologija doprineo je da se i u Srbiji na njivama sve češće mogu videti savremeni sistemi za navodnjavanje, naročito kada idete kroz Vojvodinu, iz pravca Novog Sada ka Subotici, ili iz Beograda ka Sremskoj Mitrovici i Šidu. Neko ih zove rendžerima, a stručnjaci bi rekli da su to samohodni automatski širokozahvatni uređaji za zalivanje.

Klimatske promene naterale su poljoprivredne proizvođače širom sveta da kao prioritet u proizvodnji uvedu navodnjavanje. Voda je od vitalnog značaja za zdravlje biljaka, pa bez intenzivnog navodnjavanja nema ni rentabilne proizvodnje. Na vojvođanskim njivama sve češće se mogu videti samohodni automatski širokozahvatni uređaji za zalivanje koji su zbog svoje rentabilnosti prozvani moćni rendžeri.

Ilustracija: Dužina raspona krila je od 30 do 60 metara

U pitanju je uređaj koji je u potpunosti automatizovan, i prema načinu kretanja može biti kružni i linearni koji vodu crpi iz otvorenog kanala. Na nosačima se nalaze rasprskivači, točkovi i brojni drugi delovi, a energija za kretanje i pumpanje vode dolazi iz dizel agregata. Namenjeni su za zalivanju velikih površina od 100 do 250 hektara bez obzira na useve koji se gaje.

Uređaji sa linearnim paralelnim kretanjem u odnosu na dve granice parcele mogu se snabdevati vodom iz otvorenog kanala – mašine tipa RENDŽER, ili se fleksibilnim cevima koje su povezane za hidrante – mašine tipa LINEAR, piše u praktikumu „Sistemi za navodnjavanje“ dr Atila Bezdan,profesor sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Mogu biti sa centralnim napajanjem, kada se kanal ili cevovod nalazi u sredini parcele, ili sa bočnim napajanjem kada se kanal ili cevovod nalaze na ivici parcele.

Uređaj ima više raspona u zavisnosti od površine koja se zaliva. Raspon se sastoji od noseće čelične konstrukcije sa aluminijumskim ili čeličnim galvanizovanim cevima, prečnika od 65/8″(168 mm), 85/8″ (219 mm) ili 10″ (254 mm). Postavljene su u obliku slova A na tornjevima koji su snabdeveni pogonskim elektromotorom i točkovima sa pneumaticima. Na cevima se nalaze emiteri, odnosno rasprskivači. Dužine raspona je od 30 do 60 metara, dok se sa zadnje strane nalazi prepust i kišni top koji proširuju površinu koja se zaliva.

Ilustracija: Pumpa sa dizel agregatom

Uređaji tipa rendžer se kreću pored kanala i na sebi imaju dizel agregat za proizvodnju električne energije koja je potrebna za elektromotore koji pokreću tornjeve, kao i pumpu za zahvatanje vode. Uređaji tipa linear se vodom snabdevaju iz ukopanog cevovoda. Spoj mašine i cevovoda se ostvaruje preko hidranta i plastičnih creva koje mašine vuku za sobom. Razmak hidranta je obično između 100 i 200 metara, a dužina gumenog creva je za 15 metara, veća od polovine njihovog razmaka. Stručnjaci preporučuju da se uvek uzimaju dve garniture plastičnih creva kako bi se izbegao zastoj. Čim uređaj dođe na polovinu razmaka hidranta na drugi priključak mašine namešta se novo crevo, a dovod prvog se automatski prekida. Ovaj tip uređaja nema dizel crpni agregat, već se vodom snabdeva iz hidranta i funkcioniše po sistemu protoka i pritiska. Da bi se obezbedilo pravolinijsko kretanje uređaja vođenje se može vršiti laserski, uz pomoć stubića postavljenih duž ivice kanala, ili linije hidranata, između kojih je razapeta sajla, uz pomoć kanala, ili brazde kojom se kreće vođica, ili antensko vođenje uz pomoć niskonaponskog voda ukopanog u zemlju.

Uključivanje i isključivanje motora na pogonskim jedinicama regulisano je procentualnim programatorom. Ukoliko se postavi na poslednjoj pogonskoj jedinici onda će neprekidno raditi, što za posledicu ima najkraći prohod mašine po zalivanoj parceli ali i najmanju količinu vode koja se daje biljkama. Zato se, u zavisnosti od visine vodenog taloga, motor usporava postavljanjem programatora na niži stepen. Recimo, ukoliko se, postavi na 60% znači da će motor poslednjeg tornja raditi 36 a stajati 24 sekunde. Ostale pogonske jedinice usklađuju vreme rada, odnosno brzinu kretanja prema poslednjem tornju. To se postiže mikroprekidačima koji se uključuju ili isključuju u zavisnosti od horizontalnih uglova koji zaklapaju susedni rasponi.

Uređaj sa kružnim kretanjem (CENTAR PIVOT) ima veoma sličnu konstrukciju i princip rada kao i uređaj sa linearnim – paralelnim kretanjem, s tim da se kišno krilo okreće oko jednog centralnog tornja (stožer, pivot), odakle se snabdeva vodom. Uređaj čini centralna piramida sastavljena od čeličnih profila u obliku rešetke, oslonjena je na betonski temelj i rasponi sa prepustom i topom na kraju. Vertikalna napojna cev se pruža unutar piramide i to od stacionarnog cevovoda ukopanog u zemlju pa do početka krila gde je spoj izvršen lučnim fitingom. Ovo omogućava okretanje krila oko vertikalne napojne cevi. Duž kišnog krila postavljeni su rasprskivači. Zahvaćena površina koja se zaliva po dužnom metru krila raste eksponencijalno sa udaljenjem od centra potrebno je održati uniformnost zalivanja. Ujednačenost zalivanja se održava, ili različitim razmakom rasprskivača (razmak je gušći prema kraju krila), ili različitim protokom vode kroz rasprskivače, odnosno protok se povećava od centra prema kraju krila. Dužina kišnog krila ovog uređaja može da bude do 850 m i zalivne površine do 225 ha.

Standardni centar pivot zaliva 78,5% parcele kvadratnog oblika, dok se za navodnjavanje uglova dodaje ugaono krilo. Ovo dodatno krilo se shodno ukopanom antenskom vodu otvara i zatvara na uglovima površine koju ne može da zalije osnovno krilo. Rasprskivači na ugaonom krilu rade samo kada je ono manje ili više ispruženo. Izvor: Agrobiznis magazine

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *