Farma ovaca i jedan hektar zemljišta – da li je to moguće?

Aleksandar Trifunović iz Šida pre dve godine osnovao je farmu ovaca, tada još u inostranstvu, počeo je da gradi svoju budućnost u Srbiji. Pre pandemije i bilo kakvog drugog motiva on je jednostvno želeo da bude svoj na svome i radi ono što voli a u tome ga podržava i verenica koju na jesen očekuje da mu se pridruži i da zajedno nastave život u Gibarcu, selu pokraj Šida.

Farma ima svega jedan hektar zemljišta koje je Trifunović kupio zajedno sa kućom i okućnicom. Izgradio je veoma lepu i komfornu farmu i to veći deo svojim rukama, dok su konstrukciju radili majstori. Zahvaljujući svome znanju i veštinama svaka ovca u vreme jagnjenja ima svoj boks gde može na miru da donese na svet potomstvo. Opredelio se za rasu Romanovske ovce ali polako počinje da širi i Il de Frans ovce.

Ilustracija: Ovce imaju neograničenu hranu na raspolaganju

„Kod mene je sve ovo što dajem ovcama kupljeno na tržištu. Imam samo jedan hetar lucerke, a ostalo sve moram da kupim. Ovce dobijaju hranu po volji i to im dajem uglavnom smešu koju sam pripremam i seno. Kupio sam hranilice za svinje i u njih svakodnevno sipam zrnastu hranu. Ovce koliko pojedu pojedu i nemam problem sa time. Stavljam i više slame nego što to drugi odgajivači rade jer volim da im sve bude uredno i čisto. Sam se o njima staram i volim da provodim vreme dok ih fotografišem- Često ostanem do duboko u noć“- sa sjajem u očima i srećom kaže za Agrobiznis magazin naš domaćin Aleksandar Trifunović. On je pet godina radio u Nemačkoj na majstorskim poslovima i značajan deo svog znanja primenio je na farmi koja može da posluži za primer svima koji žele da se bave ovčarstvom. Bez ustezanja spreman je da sa svakim podeli iskustvo i redovan je posetilac izložbi i predavanja kojih će u narednom periodu biti sve više jer problem okupljanja polako prestaje da postoji.

„Na farmi trenutno imam oko 300 grla različitog uzrasta. Počeo sam sa idejom da se bavim proizvodnjom jagnjadi za klanice, a sada se ispostavilo da više radim kao odgajivač za dalji odgoj i prodaju genetike“ objašnjava Trifunović i dodaje: „Ne mogu da razumem da neko ko ima svoju zemlju i objekte kaže da ne može da opstane. Ja već dve godine radim i nikakve probleme nemam da budem uspešan. Hranim ovce lucerkom , kukuruzom, zobom, ječmom, sojinom i sunckoretvom sačmom, stočnim graškom i kostovitom. Bacim i kukuruzovinu i sojinu slamu pa šta pojedu neka pojedu“.

Ilustracija: Romanovske ovce mogu u priplod sa 10 meseci

Romanovske ovce mogu u priplod sa 10 meseci dok ovnovi treba da navrše barem godinu dana. Kada se ovan pusti među ovce sa njima ostaje 45 dana a potom odmara. Ponos farme Trifunović je ovan AGA koga Aleksandar posebno voli da pokaže i da se njime pohvali. Sada ima četiri godine i ostaće u priplodu a domaćin kaže da je prezadovoljan jaganjcima koja su njegovi potomci.

Značajne promene su se desile na tržištu hrane sa 1400 na 2600 do 2700 po metru je otišao kukuruz, bala deteline je bila 130 do 150 dinara a sada ide od 300 do 400 dinara. „Ove godine planiram da spremam silažu, nekada smo to radili za krave sada ćemo za ovce pripremati“ kaže naš sagovornik koji objašnjava za naše čitaoce da ovo nije njegovo prvo iskusto sa ovcama već je to radio ranije u Hrvatskoj ali se zbog porodičnih problema uputio u inostranstvo. „Pratio sam kako radi farma Čuletić, Miljković i Tordaja, a ranije sam ih posećivao na sajmu ali želeo sam da vidim kako je kod njih kući. Pošto su Rrmanovske crne rešio sam da uzmem i nšto od bele rase tako sam kupio prvo dva ovnića, pa ženke i sada se širim polako. Jasle i orgrade sam sam napravio. U planu mi je da pravim hranidbene hodnike i da još malo uredim farmu. Đubre mi je poseban problem jer je jeftino i retko ko ga hoće, neki put mi se desi da mi traže novac da mi ga izvezu iz farme. To svakako ne bih prihvatio jer je njihovo đubre odlično za popravku zemljišta“. Kada je u pitanju cena Aleksandar je zadovoljan, prodao je Đurđeviću za 230 dinara po kilogramu sa subvencijom mu izađe na nešto više od 280 dinara i sa tim smatra da je u pozitivnoj računici, naročito ako neka grla proda i za rasplod.

Romanovske ovce se jako lepo drže u farmi ne idu na ispašu već sve dobijaju u farmi, ali imaju ispust gde rado vole da trče, reklo bi se da se raduju kao deca. Aleksandar nam je pokazao jednu od dviski koja je imala svega pet meseci ali je ona već toliko odrasla i jaka da se čini da je značajno starija. Ne čudi, jer imaju sve potrebne uslove da napreduju i razvijaju se u najboljem pravcu. Sa 100 dana većina ima preko 30 kilograma.

Zašto Gibarac?

„Nemačka je tuđina za mene, Šid je moj kraj i ovaj deo Srbije. Gledao sam nekoliko sela, u Gibarcu imam drugove i familiju. Tako da sam se odlučio za Gibarac. Nisam sam a uskoro će biti sa mnom i verenica. U Gibarcu nema puno stočara, nekoliko njih ima goveda i većina je u ratarskoj proizvodnji.

Gibarac nije daleko ni od Sremske Mitrovice a Šid je na 2 kilometra od sela. Blizu je i auto put“.

Ima ispod 1000 stanovnika i pripada pograničnom području sa Hrvatskom. Pripada Sremskom okrugu. Prosečna starost stanovništva je oko 40 godina. Interesantno je da je broj stanovnika sličan broju iz 1948. godine, a najviše ih je bilo godine kada je bilo 1195 stanovnika.

Romanovska rasa

Romanovska ovca je nastala u Rusiji sredinom 19. veka u dolini Volge u Jaroslavskoj oblasti a ime je dobila po okrugu Romanovo-Borisoglebsk, okolina današnjeg grada Tutaev. Danas je u svetu Romanovska ovca ubedljivo najplodnija rasa ovaca. U jednoj godini se od jedne ovce, kada se jagnje svakih 6 meseci, dobija u proseku od četiri do šest jagnjadi što je popriličan broj i do sada u praksi, nijedna druga rasa nije postigla taj rezultat. Ova ovca je sitnije građe. Prosečna telesna masa ovaca iznosi oko 50 kg, a ovnova oko 70 kg. Imaju malu uglastu glavu sa zaobljenom lobanjom i kratkim ustima kao i repom koji iznosi od 10 do 15 cm. Visina grebena ovaca je od 60 do 62, a ovnova oko 64 ili 65 cm. Veoma su stabilne konstitucije, imaju kratke noge i veoma sitne kosti zbog kojih se lako jagnje. Takođe, odmah po jagnjenju, novorođena jagnjad su veoma vitalna i počinju jesti već sa 5 do 7 dana, što je dosta ranije od jagnjadi drugih rasa. Izvor: Agrobiznis magazine / S.C.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *