Žene koje su pomogle u razvoju Srbije
1. Jelena Dimitrijević (1862-1945) bila je srpska književnica i prva svetska putnica u našoj istoriji. Putovala je po Balkanu, Maloj Aziji, Bliskom istoku, Evropi i Americi i svoja iskustva opisivala u putopisima. Posebno je pisala o životu i položaju žena u različitim kulturama, naročito u Osmanskom carstvu. Poznata je po delima „Pisma iz Niša o haremima“, „Novi svet ili u Americi godinu dana“ i „Sedam mora i tri okeana“.
2. Paulina Lebl Albala (1891-1967) bila je srpska književnica, prevoditeljka, profesorka i aktivna učesnica ženskog pokreta između dva svetska rata. Pisala je oglede, kritike, prevode i tekstove o ženskom stvaralaštvu i obrazovanju žena. Bila je glavna urednica „Glasnika Jugoslovenskog ženskog saveza“. Značajna je po svom radu na afirmaciji žena u kulturi i javnom životu.
3. Vidosava Vida Jocić (1921-2002) bila je srpska vajarka koja je tokom Drugog svetskog rata bila zatočena u logorima Aušvic i Ravensbrik. Posle rata završila je Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu i ostvarila značajnu umetničku karijeru. Izradila je brojne skulpture i spomenike u javnom prostoru. Poznata je i po umetničkom ciklusu „Apel za mir“ koji je poklonila Beogradu.
4. Delfa Ivanić (1881-1972) bila je srpska humanitarka, društvena aktivistkinja i osnivačica Kola srpskih sestara. Tokom Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata organizovala je pomoć ranjenicima, vojnicima i civilima. Aktivno je učestvovala u radu ženskih organizacija i borila se za prava žena. Posebno je zaslužna za izgradnju Doma Kola srpskih sestara u Beogradu. Hapšena je 4 puta.
5. Ksenija Atanasijević (1894–1981) bila je prva žena doktor nauka u Srbiji. Doktorirala je 1922. godine na Univerzitetu u Beogradu i predavala na Filozofskom fakultetu. Bavila se antičkom filozofijom, etikom i istorijom filozofije i objavila veliki broj naučnih radova. Ostala je upamćena kao izuzetna intelektualka koja se uprkos brojnim preprekama izborila za mesto žena u nauci. Danas nema ni grob.

6. Katarina Milovuk (1844-1913) bila je srpska pedagoškinja i jedna od pionirki ženskog pokreta u Srbiji. Dugo je bila upravnica Više ženske škole u Beogradu i zalagala se za obrazovanje devojaka. Aktivno je učestvovala u radu ženskih udruženja i borila se za pravo žena na rad i obrazovanje. Smatra se jednom od prvih žena koja je pokrenula pitanje ženskog prava glasa u Srbiji.
7. Draga Ljočić (1855-1926) bila je prva žena lekar u Srbiji i jedna od prvih školovanih lekarki u Evropi. Medicinu je studirala u Cirihu, a po povratku u Srbiju borila se za pravo žena da rade u medicinskoj profesiji. Kao lekarka učestvovala je u ratovima Srbije od 1876. do 1918. godine. Posebno se zalagala za lečenje žena, dece i siromašnih i za prava žena u društvu.Decenijama se borila da radi u državnoj praksi i da stekne penziju jer je država smatrala da pošto je žena, ne zaslužuje ni jedno ni drugo.
8. Stana Đurić Klajn (1908-1986) bila je prva srpska žena muzikolog i jedna od utemeljivača naučnog proučavanja istorije srpske muzike. Predavala je na Muzičkoj akademiji u Beogradu i radila u Muzikološkom institutu SANU. Pisala je studije i kritike o srpskoj i jugoslovenskoj muzici. Njeno najvažnije delo je prva celovita istorija srpske muzike.
9. Draga Gavrilović (1854-1917) bila je srpska učiteljica i književnica. Smatra se prvom ženom romanopiscem u srpskoj književnosti zahvaljujući delu „Devojački roman”. Tokom života radila je kao učiteljica i objavljivala pesme, pripovetke i članke u časopisima. U svojim tekstovima bavila se obrazovanjem žena i njihovim položajem u društvu.
10. Julka Hlapec Đorđević (1882-1969) bila je srpska književnica, intelektualka i jedna od prvih žena doktora nauka u Srbiji. Doktorirala je filozofiju u Beču sa samo 24 godine i bila izuzetno obrazovana, govoreći više evropskih jezika. Veći deo života provela je u Češkoj, gde se bavila pisanjem romana, eseja, putopisa i književne kritike. Njeno stvaralaštvo bilo je snažno povezano sa feminističkim idejama i borbom za obrazovanje i ravnopravnost žena.
Mileva Marić Ajnštajn (1875-1948) biće zapamćena kao matematičarka blistavog uma i tragičnog usuda koja je jedno vreme bila intimna i naučna partnerka Albertu Ajnštajnu. Rođena u Titelu u kući svog dede po majci, Atanasija Ružića. Mileva se najpre školovala u Rumi i Sremskoj Mitrovici. Srpsku višu devojačku školu završila je u Novom Sadu, a zatim je školovanje u gimnaziji nastavila u Šapcu, a završila u Zagrebu. Na Univerzitetu u Cirihu, Mileva Marić se 1896. prvo upisala na studije medicine, da bi se ubrzo prebacila na Državnu politehničku školu gde je studirala matematiku i fiziku kao peta žena koja je uspela da upiše tu školu. Tokom studija, Mileva se 1903. udala za Alberta Ajnštajna i rodila troje dece. O kćerki Lizerl, rođenoj van braka danas se ništa ne zna. Sinovi Hans Albert i Eduard kršteni su 1913. po pravoslavnom obredu u novosadskoj Nikolajevskoj crkvi. Brak sa Ajnštajnom je bio komplikovan, a završio je prvo razdvajanjem, a zatim i razvodom 1919. Njena neosporno velika nadarenost za matematiku, njena ozbiljnost i vrednoća, zapisi samog Ajnštajna o tome koliko mu Milevino znanje matematike pomaže u radu, bili su i ostali temelj na kome do danas traju debate o Milevi Marić kao naučnici. Novčani iznos Nobelove nagrade za razvoj teorije fizike koju je Albert Ajnštajn dobio 1921. poklonio je njoj. foto Wikipedija
