Povrtarstvo Reč struke Voćarstvo Zaštita bilja

Zdravija „ organska“ proizvodnja hrane

Proizvodnja kao i potrošnja zdravije hrane, hrane iz organske proizvodnje, kod nas je nedovoljna. Rezultat loše ishrane za posledicu ima i značajan porast oboljenja, a ono što posebno zabrinjava jeste da je toga sve više među mladima.  Kako do obilnije, zdravije ishrane?

    Na putu do masovnije potrošnje organski proizvedene hrane stoje mnoge prepreka, a najznačajnije su: siromaštvo građanja, niska društvena i politička svest o značaju organske poljoprivrede po zdravlje ljudi, zatim nedovoljna edukacija poljoprivrednika, građana i poljoprivrednih stručnjaka, pomanjkanje organskog semena i zaštitnih sredstava, nedovoljna podrška države, harmonizacija standarda, sertifikacija, marketing i jako tržište.

   Da bi se na jednom području zasnovala organska poljoprivredna proizvodnja, ono mora ispunjavati precizno definisane uslove. To su: izolovanost zemljišnih parcela, stočarskih farmi i prerađivačkih kapaciteta od mogućih izvora zagađenja, zatim odgovarajući kvalitet vode za navodnjavanje, te usklađen razvoj biljne i stočarske proizvodnje i osposobljenost stručnjaka i proizvođača za organsku poljoprivredu uz obavezu stalnog inoviranja znanja.

 U Srbiji postoji 35 idealnih lokacija za proizvodnju organske hrane. To su: Fruška gora, Đerdap, Tara, Kopaonik, delovi Šar planine, Prokletije, Kamaraš, Palić, Tikvara, Begečka jama, Vršačke planine, Ponjavica, Golija, Sićevačka klisura, Stara planina, Grmija, Subotička peščara, Zobnatica, Kompleks Panonija, Klisura reke Gradac, Raja, Rogot, Klisura reke Resave, Ovčarsko – kablarska klisura, Sokograd, Ozrenske livade, Park šuma Ivlje, Klisura reke Mileševke, Miruša, Dolina Pčinje, Avala, Kosmaj, Mokra gora.

   Organska poljoprivreda sprovodi se u 120 zemalja, na 31 milion hektara, a njena vrednost je 23 milijarde dolara. Ovi proizvodi se u Srbiji gaje na 2.876 hektara, cilj je da to bude najmanje na 600.000 hektara, a najnovije ambicije su da se stigne i do milion hektara. Organska proizvodnja za Srbiju ima poseban značaj jer u njoj 56 odsto poljoprivrednih gazdinstava ima manje od tri hektara obradivih površina. Razvoj ekskluzivnog turizma, čemu mi posebno težimo u narednim godinama, zahteva ponudu visokovredne hrane koja plasirana na taj način ima i do četiri puta veću cenu.

Protivnici organske poljoprivrede tvrde da su organski proizvodi znatno skuplji od onih iz konvencionalne proizvodnje. To je istina samo ako se gleda površno. Više cene organskih proizvoda su, pre svega, posledica većeg angažovanja radne snage koja je u razvijenim zemljama veoma skupa, ali sa druge strane na tržištu su ovi proizvodi deficitarni, što sigurno utiče na visinu cena.

   Trenutno na našem tržištu prehrambenih proizvoda vlada prava stihija proizvoda koji nose oznaku ”zdrava hrana” ili neke druge oznake koje pogrešno upućuju kupce da se radi o proizvodu iz ekološke proizvodnje. Očigledno da je rastuća ekološka svest građana o kvalitetnoj ishrani, veoma pogodno tlo za ostvarivanje finansijske dobiti proizvođača ovih proizvoda, jer je poznato da su artikli iz ekološke proizvodnje na tržištu 20 do 80 odsto skuplji od proizvoda iz konvencionalne poljoprivrede. Međutim, ako se sagleda dublje, cene proizvoda iz konvencionalne proizvodnje su daleko više od onih koje mi direktno plaćamo, pa tako i od cena organskih proizvoda. To se objašnjava tvrdnjom da se u obzir ne uzima cena lečenja ljudi, a ona je samo u 1996. godini u Velikoj Britaniji iznosila 2,34 milijarde funti, odnosno 208 funti po hektaru obradive površine, a oko 120 miliona funti godišnje se izdvaja za čišćenje vodotokova od pesticida. Pojava BSE je koštala 4,5 milijardi funti, ne računajući emocionalne i fizičke traume obolelih ljudi i njihovih porodica.

  Konačno, većina živih bića zavisi od zemljišta, ali postoji zabrinjavajući trend erozije zemljišta i smanjenja njegove plodnosti. Uz sve to, svet danas izdvaja značajna sredstva za poboljšanje plodnosti zemljišta. Posmatrajući sve na ovakav način, može se reći da potrošač plaća daleko skuplje proizvode iz konvencionalne proizvodnje jer je njihova prikrivena cena veoma velika. Među najvećim potrošačima organske hrane su Nemci, zatim Italijani i Francuzi. Najveći udeo tržišta organskih proizvoda u odnosu na ukupno tržište zabeležen je u Švajcarskoj, a najviša potrošnja po glavi stanovnika je takođe u toj zemlji, sa više od 100 evra mesečno potrošenih za organsku hranu. Ukupni razvoj tržišta Evrope procenjuje se na oko 10 odsto godišnje. Ljudi svakodnevno pridaju sve više značaja organski proizvedenoj hrani, na prirodan biološki celishodan način, što sve ukazuje na opravdanost ulaganja u zdraviju proizvodnju i ishranu stanovništva. Autor teksta dipl.inž. Marko Bogojević, PSSS Kraljevo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *