Vinska priča porodice Pantić

Vinogradarsko područje Trstenika odavno je poznato kao jedno od najboljih u Srbiji. Svetu su istina bili poznatiji kao odlični kalemari čiji se lozni kalem nalazi od severa Rusije do Juga amerike. Upravo je tu urolog, dr Ljubivoje Pantić svojevremeno podigao vinariju „Stemina“ i nazvao je početnim slovima imena sina Stefana i ćerke Mine. Porodični vinograd i kredit od Fonda za razvoj te 2005 godine pogurale su da ljubav prema vinu i vinogradima da  postane i porodičan posao.

    Preuzimajući nasleđe od preminulog oca Radoslava, poznati urolog dr Ljubivoje Pantić, odlučio je da sačuva vekovnu vinogradarsku tradiciju ove stare trsteničke porodice koju je započeo još njegov pradeda Radojica. Danas su najveći deo tog posla, čini se sa uspehom preuzeli namlađi  Stefan i Mina u svojoj maloj, po svim evropskim standardima opremljenoj vinariji u Trsteniku. Pantići godišnje proizvedu do tridesetak hiljada litara vrhunskog vina i to od grožđa iz svojih vinograda koji se na više od tri hektara.

,, Od 2005. godine, evo već šesnaest godina da kažem, da se profesionalno bavimo proizvodnjom vina. Naš pradeda i deda su imali proizvodnju vina na onaj tradicionalan način ali je naš otac to podigao na neki viši nivo i sada smo svi ukjlučeni u taj posao. Krenulo je od hobija za prijatelje i naše potrebe a sada prerasIo u porodičan biznis .Vinogradarsko područje Trstenika odavno je poznato kao jedno od najboljih u Srbiji, i kako primećujemo sve je više vinograda.,, počinje priču Stefan Pantić, tehnolog i suvlasnik vinarije

Trud se isplatio. Danas se u ovoj porodičnoj vinariji sa preko tri ipo hektara vinograda i uz otkup grožđa proizvede oko 30.000 litara vina.  Dobra vina su brzo vratila kredit, a zarada im omogućava i lagano širenje poseda. i svako u porodici osim što je dobio svoje vino ima I svoje zaduženje.

,, Vinarija istupa na tržište sa četiri etikete. Sama vinarija nosi ime „Stemina“ s obzirom da sam ja Stefan, moja sestra Mina , došlo je do sklapanja i igre reči od početnih slova naših imena. Pošto se mi prezivamo Pantić nadimak mog oca je Panta mada i mene tako zovu jedno vino je dobilo upravo ime  „Panta Rei“ jedan lep chardonnay. „Rose Minna“ je dobilo naziv po sestri pinnot noir i to je naše prvo vino po kome smo i postali prepoznatljivi po proizvodnji vina. „Stephanos“ cabarnet sauvignon je crveno vino nazvano po meni i najskuplje naše vino i najstarijih vina trenutno na tržištu vino „Draga“ iz 2008.godine cabarnet sauvignun u amarone stilu, poi menu moje mame Dragice.,, nastavlja Stefan

Danas se u ovoj porodičnoj vinariji sa preko tri hektara vinograda i uz otkup grožđa proizvede oko 30.000 buteljki vina. Svako od ovih vina ima i svoje specifičnosti tako da smo saznali da je roze jače vino ali ženstvenih karakteristika a da je ,,Draga,, svoju šansu čekala punih deset godina

,, Roze je na ukusu ženstven, ima da kažem sve karakteristike ženskog vina, ali jačina alkohola je baš muška.Crveno vino “Draga“,potiče iz 2008. godine i poznato je kao “prvi srpski amarone“ odnosno vino od prosušenih bobica s koncentrovanim šećerima.Nastalo je sticajem okolnosti prirodnim sušenjem grožđa obranim tek u novembru, a odležalo u bariku čitave tri godine, šest puta duže nego što vina inače stoje pre flaširanja. Zatim je odstojalo jednu godinu u cisterni, i još pet u flašama pre nego što je krenulo ka nepcima platežnih kupaca. Ovo vino je  po mnogo čemu jedinstven za srpske uslove, pa već i samim tim što se premijerno pojavio tek posle deset godina od berbe! Moj favorit je naravno moje vino, zapravo ja više preferiram crvena vina, pa je možda I zbog toga.,, otkriva zanimljivosti naš sagovornik

   Stefan, po struci tehnolog zadužen je za tehnološke procese u samoj vinariji ali i u vinogradu, dok je sestra Mina maher za marketing i distribuciju vina. Roditelji sada imaju malo lakša zaduženjakada ih posete turisti, novi kupci ili znatiželjnici, jer valja taj svet ugostiti na pravi način. Dakle cela porodica je angažovana, pride još nekolicina radnika tokom obrade, rezidbe i berbe u vinogradu, na sezonskim poslovima

  Ambicije nikada nisu bile u velikim ciframa već u zadovoljstvu i kvalitetu male porodične vinarije, ali je zato cilj bio vratiti vinariju na izvorište u sklopu vinograda i postaviti je na mapu vinskog turizma. Dalja naša poseta se odvija upravo u vinogradu gde vidimo radove na izgradnji vinarije.

 ,, Mi smo 2020. godine konkurisali za subvencije Ministarstva poljoprivrede, kada je prvi put i raspisan Javni konkurs za izgradnju vinarije, prvenstveno proizvodnje, ali i degustacione sale. Sredstva smo dobilili I onda smo krenuli u ovu izgradnju, što smatramo jednim novim iskorakom u ovom našem poslu. Budući da postojimo od 2005. godine naši planovi su bili da negde objedinimo tu priču u samom vinogradu. Te 2005. Godine mi smo bili trideset druga registrovana vinarija u Srbiji, dok je danas prema podacima ministrstva taj broj oko 500. Tako da se iz toga vidi da je taj posao počeo da se razvija, što je meni naročito drago jer smatram da je naša zemlja, zemlja vina. Sve ovo govori, da Srbija treba da svoja vina pozicionira na vinskoj mapi sveta, imajući u vidu da je danas taj oblik turizma jako cenjen u svetskim okvirima. Osim što je vinski turizam sve popujarniji, mišljenja sam da Srbija zaista geografski, kulturološki i istorijski ima šta da pokaže. Nadamo se da ćemo u narednoj berbi, možda i nešto ranije imati spremljen objekat koji će moći da primi i usluži prve turiste. Ovaj vidikovac će uz gostoprimstvo, vina I hranu nadamo se udovoljiti poštovaocima vina i prirode. Moram da dodam da je Centralna Srbija puna lepota i nesvakidašnjih iznenađenja i žao mi je što je nekako bila zapostavljena u smislu promocije i negde čini mi se da je taj momenat ekspanzije turizma na ovim prostorima došao.,, kaže Mina Avramović, vlasnica vinarije „Stemina“.

 Vinarija kao što smo rekli istupa na tržište sa četiri etikete i postaje dobro poznata celoj Evropi, dobitnica je mnogobrojnih priznanja, što je otvorilo vrata za plasman robe i na inostrana tržišta u Kinu, Evropsku uniju i okruženje.

  ,, Mi smo mala vinarija ali smo uspeli da izađemo na mnoga tržišta. Istina to su male količine ali za nas značajne, posebno ako se ima u vidu da govorimo o premium vinima. Izvozili smo prethodnih godina u Kinu, Nemačku,od prošle godine krenuo je izvoz i u Norvešku. Krenuo je i dobar marketing što je omogućilo da se sve više saznaje o srpskim vinima u svetu. Razlog tome je da naša vina, mislim generalno za Srbiju imaju odličan kvalitet i osvajaju često nagrade. Neću biti skromna, već ponosna da smo se i mi upisali na toj listi međunarodno i medaljom priznati. Naime, septembra 2020. godine, na najprestižnijem svetskom takmičenju vina u Londonu ,,Decanter Wine Awards,, vinarija Stemina dobija dve nagrade, za „Panta Rei“ ,berba 2018.  dobija 89 poena i bronzanu medalju, dok premijum vino „Draga“, berba 2008. u kategoriji vina ograničene serije, sa osvojenih 94 poena dobija srebrnu medalju. Što je zaista ogroman uspeh za jednu ovako malu vinariju, pogotovu za premium vino ,,Draga,, u neverovatno jakoj konkurenciji.,, ponosno nastavlja Mina

    Vinogradi se prostiru na sunčanim brežuljcima na levoj obali Zapadne Morave, nadomak Trstenika i carske Ljubostinje. U ovom momentu, trstenička opština ima najviše hektara vinograda pod vrhunskim svetskim sortama u celoj Srbiji, ali su planovi proširenja vinograda povereni domaćim autothonim sortama.

,, U startu smo se, na preporuku tehnologa, odlučili za internacionalne sorte, a to opredeljenje su nam potvrdili i naši kupci, koji vina izvoze za Šangaj i Nemačku ili Švajcarsku, gde svi traže ono poznato. Kinezi belo vino nisu želeli ni da probaju, kao ni roze, a i Rusi piju samo crvena vina . Vinograd se širio zasadima šardonea, kalifornijskog i južnoafričkog klona, pa merloa, i na kraju sorte kaberne frank i kaberne sovinjon. U planu je da zasadimo još jedan hektar vinograda gde ćemo saditi naše autothone sorte i to tamjaniku i prokupac. Nama je inače kao što vidite, ovde veliki nagib terena, zbog čega smo morali da radimo serpentine i put kako bi uopšte mogli da gradimo vinariju na ovoj poziciji iznad vinograda. Ali je zato pogled neprocenljiv.

 Na kraju se nameću pitanja koje vino je nateže proizvesti i kako je raditi u uslovima pandemije. Stefan pojašnjava tehnološki, da je belo vino ali i rose teže napraviti. Crveno je, kako kaže, lakše proizvesti, međutim za crveno vino je potrebno vreme, jer crveno vino mora izvesno vreme da odleži u buretu, zatim u boci, pa tek onda izlazi na trđište.

,,Od belih vina radimo isključivo šardone, a roze pravimo po tehnologiji belih vina i samo od pino noara. Roze je obično mlado i lako vino, ali naši kupci kažu za naš roze da je “muški“ po ukusu i količini alkohola U proizvodnji crvenih vina “Stamina“ se razlikuje od dobrog dela srpskih vinarija, jer koristi tehniku delastaž, odnosno višestruko vraćanje vinskog soka kroz kominu. Kod crvenih vina koriste i barik hrastovu burad, dok bela “leže” u izotankovima od inoksa.,,

,,U suštini nije bilo lako. Kada je krenula pandemija dobar deo restorana nije radio, prodaja je bila ograničena. Slavlja su takođe bila gotovo minimalna. U ovoj godini sitacija je bila nešto povoljnija, mada smo mi vinarija koja je više oslonjena na vinoteke. Vinoteke su jako procvetale u vreme pandemije jer su ljudi sedeli kod svojih kuća, čak su i svoje značajne datume obeležavali samo u krugu porodice, tako da su imali želju da probaju i nešto potpuno novo, tako da recimo prema nekim podacima jako je skočila prodaja premium vina.,, zaljučuje svojom izjavom našu posetu Mina

  Biće ovo dobra priča za njih, ali i za buduća pokolenja. Seta na detinjstvo izrodi ideje koje možemo pretočiti u ozbiljnu i lepu priču. Koliko je bilo teška najbolje znaju naši domaćini,ali su priznanja i zadovoljni kupci prepreke ostavili u prošlosti, ispisujući novo poglavlje porodice Pantić koji to svakako zaslužuju. Pogled koji puca sa vrha vinarije na Moravu i okolinu vredan je bio svakog njihovog truda i naše posete. S. C.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *