KUKURUZNA (PAMUKOVA) SOVICAHelicoverpa armigera

Pamukova sovica spada u jednu od najopasnijih štetočina gajenih biljaka. Ova štetočina je najbrojnija i najznačajnija u toplijim klimatima (mediteran, Afrika, ,Australija), ali kao migratorna vrsta primećena je i u Evropi. Kod nas su prvi put opisane štete1993.godine, prvo na kukuruzu, a 1994.god. i na povrtarskim biljkama, a 2003 god. došlo je do velikog prenamnoženja i zabeležene su štete na kukuruzu, paprici, paradajzu, suncokretu, soji,kupusu.
Izrazit je polifag, sa velikim brojem biljaka domaćina (oko 250 biljnih domaćina). Značajna je štetočina pamuka, kukuruza, paprike, soje, suncokreta, paradajza, raznih mahunjača i dr. Naročito, velike gubitke nanosi generativnim organima biljaka hraniteljki. Štete od ove štetočine mogu biti i do 40%, na paprici i do 100%.
To je leptir, čija dužina tela je 15-17 mm, a raspon krila 30-35 mm. Prednja krila ženki su žućkasto-narandžasta, mužjaka sivkasto-zelenkasata sa bubrežastom pegom i slabim linijama. Razvijena gusenica ima dužinu 30-40cm, boja je vrlo promenjiva u zavisnosti od razvojnog stadijuma, od bledozelenkasto-žućkaste do crvenkasto-mrke, u završnom stadijumu formiraju dve trake na leđnoj strani.
U našim uslovima razvija 3-5 generacije. Prezimljava u zemljištu u stadijumu lutke poslednje generacije. Leptiri lete noću, od maja do oktobra, a najbrojniji su u maju-junu i avgust-septembru. Ženka polaže jaja na biljke u proseku oko 500 komada pojedinačno ili u mannjim grupicama na gornju stranu lista, cvetove i plodove. Sveža jaja su bela, okrugla, a pred piljenje braonkasta. Ispiljene gusenice se hrane na delovima gde su položena jaja, a od 2-3 larvenog stadijuma prelaze na generativne organe.
Štetu pričinjavaju gusenice ishranom na listovima i plodovima. Gusenice su vrlo agresivne, ima ih više u jednom plodu, tako da postoji pojava kanibalizma. Izgrizaju svilu, zrna kukuruza, buše hodnike u kočankama puneći ih izmetom. Kod plodovitog povrćaubušuju se kod peteljke (paprika), ili na zelenim plodovima (paradajz), a kod soje oštećuju zelene mahune. U početku se gusenice hrane na delovima biljaka gde su leptiri položili jaja. Od drugog trećeg stadijuma prelaze na generativne organe. Gusenica mlađeg stadijuma skeletiraju lišće, dok odraslije pojedu ceo list, sem nerava. Pored direktnih štetea koje pričinjavaju svojom ishranom, mogu da prave i indirektne štete gde dolazi do pojave gljivičnih oboljenja nakon napada. Plodovi koji su oštećeni i zagađeni gusenicama i njihovim izmetom gube tržišnu vrednost i brzo trule i propadaju.
Suzbijanje pamukove sovice i umanjenje štete najviše doprinosi duboka jesenja obrada zemljišta, ranija setva ugroženih useva u proleće, međuredna obrada tokom vegetacije i redovno uništavanje korova na i oko parcela. Zbog preklapanja generacija i skrivenog načina života gusenica hemijsko suzbijanje je dosta otežano. Za uspešno suzbijanje potrebno je pratiti let odraslih jedinki (pomoću feromonskih klopki) i na osnovu brojnosti i pregledom biljaka kako bi se utvrdilo vreme početka poleganja jaja, početi sa tretmanima. Suzbijanje insekticidima obaviti od početka piljenja jaja pa sve dok se larva ne ubuši u plod. U ovu svrhu koristiti insekticide na bazi aktivne materije: hlorantranilipro, hlorantraniliprol+lambda-cihalorin, spinetoram, emamektin-benzoat, metaflumizon. Pratiti prognozu i plan zaštite na portalu prognozno izveštajne službe (PIS) zaštite bilja Srbije – https://pissrbija.rs

Branko Galovoć, dipl. inž. zaštite bilja

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *