Da li će ultra-lagan sunđer od kukuruznog skroba i želatina, nalik na penu iz mančmeloua, biti efikasno rešenje za problem zagađenja voda sitnim česticama plastike?
Prva beleška o upotrebi sunđera datira još iz antičke Grčke, takmičari na Olimpijskim igrama su se kupali njima. Milenijumima unazad, kupanje i čišćenje različitih površina neke su od osnovnih namena sunđera.
Ali šta ako bismo njima mogli da očistimo i vodu od zagađenja mikro i nanoplastikom?
Ovo nije neka vizionarska i apstraktna ideja, već realna mogućnost, a to su nam demonstrirali kineski istraživači u svojoj studiji objavljenoj u naučnom časopisu Science Direct.
Međutim, svakako nije u pitanju običan sunđer kojim kod kuće npr. peremo sudove, već poseban, biorazgradivi, napravljen od kukuruznog skroba i želatina.
Ovakav ultra-lagan, porozan sunđer se u eksperimentima pokazao izuzetno uspešnim pri upijanju sitnih čestica plastike, odstranjujući i do 90% mikro i nanoplastike iz tečnosti pri optimalnim uslovima.
Ipak, njegova efikasnost bi varirala u zavisnosti od koncentracija plastike i fizičkih karakteristika različitih tečnosti u koje su autori testova zaranjali svoj inovativni sunđer. Testirali su ga u vodi sa česme i morskoj vodi, pa i u supi za poneti iz restorana.
Sunđerasti hvatači plastike pomalo izgledaju kao beličasta pena iz unutrašnjosti mančmeloua. Prema uvidima naučnika, njihova ekstremna lakoća bi omogućila da budu jednostavni za transport i jeftini.
Kako se navodi u istraživanju, niski troškovi su jedna od prednosti sunđera u odnosu na druge tehnologije i alate za uklanjanje mikro i nanoplastičnih čestica iz životne sredine koji su uglavnom skupi, a povrh toga i komplikovani za upravljanje. Izvor: Klima 101