Izvoz jagnjadi nije jedino rečenje za zaradom

Izvoz jagnjadi nije jedino rečenje za zaradom

Srbija beleži rast interesovanja inostranih kupaca za živu jagnjad, ali izvoz mesa i dalje je na veoma niskom nivou. Umesto da domaći stočari i prerađivačka industrija ostvaruju veću zaradu prodajom proizvoda sa dodatom vrednošću, najveći deo izvoza i dalje čine žive životinje. Jedno od mogućih rešenja je obnova klanice Jugokop u Bujanovcu, koja je u stečaju od 2010. godine.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Izrael je tokom 2026. godine izvezeno 10.904 jagnjadi, u Alžir 3.780, a u Libiju 5.869 grla. Izvoz se nastavlja i na tržišta zemalja CEFTA. Otkupna cena zavisi od telesne mase i kvaliteta životinja, regiona, količine i ugovorenih uslova, a kreće se između 400 i 500 dinara po kilogramu.

Iako je interesovanje kupaca ohrabrujuće, stručnjaci smatraju da bi Srbija mogla znatno više da zaradi kada bi umesto živih životinja izvozila jagnjeće meso.

,, Nemamo nijednu specijalizovanu klanicu za sitne preživare, odnosno ovce, jagnjad, koze i jariće, što nam je neophodno. Nezadovoljan sam kada gledam snimke izvoza živih životinja. To je sirovina,, – ističe prof. dr Cvijan Mekić sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.

Kao jedno od mogućih rešenja ponovo se razmatra pokretanje klanice Jugokop u Bujanovcu, koja je nekada uspešno izvozila juneće i jagnjeće meso. Tokom tri meseca, aprila, maja i juna, u ovom pogonu klalo se oko 150.000 jagnjadi. Ta klanica je imala kapacitet za klanje 75 junadi i 5.000 ovaca dnevno, kao i hladnjaču kapaciteta 110 vagona. Njena obnova zahtevala bi građevinske radove i instaliranje nove linije za klanje goveda i ovaca.

Prva procena troškova obnove izrađena je 2019. godine, kada je za radove bilo potrebno oko 700.000 evra. Prema novijim procenama Miodraga Milkovića, direktora Veterinarske stanice Bujanovac, ulaganja bi sada dostigla približno dva miliona evra, uključujući i postrojenje za prečišćavanje vode.

Značaj takve investicije prevazilazio bi samu preradu mesa. Na području Bujanovca i Preševa postoji značajan stočni fond, a Milković navodi da se u ovom kraju godišnje uzgaja oko 25.000 jagnjadi i 3.000 muških teladi. Zbog nedostatka organizovanog otkupa i sigurnog plasmana, proizvođači se suočavaju sa rizicima u prodaji, uključujući i probleme sa naplatom.

Prema njegovoj proceni, obnova klanice omogućila bi sigurniji plasman životinja, podstakla povećanje stočnog fonda i otvorila najmanje 50 radnih mesta. Milković smatra i da bi se investicija mogla isplatiti za približno tri godine, računajući i prihode od PDV-a.

Jedan od razloga zbog kojih stočari insistiraju na obnovi domaćih kapaciteta jesu i visoki troškovi transporta živih životinja. Za kamionski prevoz od Sente do Bara izdvaja se oko 2.900 evra, dok avionski transport od Beograda do Izraela ili Egipta može da košta najmanje 200 evra po jagnjetu.

Zbog toga je pokrenuta inicijativa da klanica u Bujanovcu postane referentni centar za preradu jagnjećeg mesa u Srbiji. Njena lokacija, u blizini autoputa, kao i raspoloživa radna snaga, predstavljaju prednosti za potencijalne investitore.

Iskustva iz regiona pokazuju da takav model može da funkcioniše. Profesor Mekić podseća da je tokom pandemije koronavirusa, kada je izvoz živih životinja bio otežan, uspostavljena saradnja sa klanicom u Kavadarcima u Severnoj Makedoniji, koja je imala sertifikat za izvoz u Evropsku uniju. Tada je, prema njegovim rečima, izvezeno oko 200.000 jagnjadi koja su nakon klanja i obrade plasirana na tržište EU.

Iz Ministarstva poljoprivrede ukazuju, međutim, da tražnja za živim životinjama ne podrazumeva automatski i interesovanje za prerađeno meso. Pojedina tržišta imaju posebne zahteve u pogledu veterinarsko-sanitarnih uslova, načina nabavke i pripreme proizvoda. Zbog toga je pre ulaganja u prerađivačke kapacitete potrebno utvrditi zainteresovanost kupaca, uslove izvoza i ekonomsku opravdanost proizvodnje.

Kao dodatnu mogućnost za širenje plasmana Ministarstvo navodi da su usaglašeni veterinarski sertifikati za izvoz goveđeg i ovčijeg mesa u Tunis. Ipak, uslovi se utvrđuju posebno za svaku zemlju i kategoriju proizvoda.

Koliko je prostor za unapređenje domaće prerade veliki, pokazuju i podaci Privredne komore Srbije. Izvoz jagnjećeg mesa u prvih osam meseci 2026. godine iznosio je svega 62 tone, ukupne vrednosti 342.000 evra.

Dok Srbija ima kupce za živu jagnjad, mogućnost da veći deo zarade ostvari kroz klanje, preradu i izvoz mesa ostaje nedovoljno iskorišćena. Obnova klanice u Bujanovcu mogla bi da bude jedan od koraka ka razvoju domaće prerađivačke industrije, sigurnijem plasmanu stočarske proizvodnje i većoj ekonomskoj koristi za proizvođače.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *