Radovi na pčelinjaku u aprilu

Radovi na pčelinjaku u aprilu su intenzivniji. Na žalost u ovom mesecu su intenzivniji i ostali radovi naročito u voćnjacima. Zbog očuvanja pčela, količine meda a li i sveopšteg stanja na pčelinjaku trebalo bi se pridržavati sledećih pravila.

Pčele u aprilu sve intenzivnije opšte s okolinom i u košnicu unose nektar, cvetni prah i vodu. U košnici se iz dana u dan pojačavaju aktivnosti: brzo se proširuje leglo, priprema hrana, prerađuje i konzerviše polen. Zadatak pčelara je da pomno prati razvoj pčelinjih društava, blagovremeno proširi pčelinje gnezdo, podstakne razvoj legla, da slabija društva pripoji jačim i kontroliše njihovo zdravstveno stanje.

Pčelinje klube više nije jako zbijeno i polaganje jaja i razvoj pčelinjih društa­va brzo napreduje. Tome doprinosi sve veći dotok po­lena i nektara, toplo vreme, kao i znatna količina no­voizleglih mladih pčela pogotovo posle 7 aprila, čija je sposobnost hranjenja 3-4 puta veća nego sposobnost prezimelih pčela. Po­vršine zauzete leglom brzo se povećavaju, a rezerve hrane se smanjuju. Kod jakih pčelinjih društava leglo zauzima preko 5-6-7 ramova, a kod slabijih 2-3 do 4 rama pokrivajući skoro čitave satove. Ako dotok nektara nije redovan, pčelinje društvo troši 4-5 kg hrane iz zaliha.

Košnice ne bi trebalo otvarati ako je spoljna temperatura niža od 16°C, što u aprilu zna da se dogodi. Kako bi očuvali temperaturu legla u košnici, važno je znati koliki je broj pčela, a zatečenom stanju treba prilagoditi košnicu tako da se suzi ili proširi.

Sam pregled obavlja se brzo i bez prevelikog otresanja i uznemiravanja pčela i same zajednice. Maticu nema potrebe tražiti već je dovoljno utvrditi njeno prisustvo pregledom postojećeg legla. Sama legla ako nisu dobro raspoređena,premeštaju se na sredinu košnice gde će pčele lakše održavati potrebnu temperaturu, a time se dobija i prostor za dalje zaleganje matice. Razdvajanje legla nije preporučljivo gotovo nikad, a pogotovo ne sada kad su noćne temperature često mnogo niže u odnosu na dnevne.

Pojilo se stavlja po pravilu na najosunčanije i od vetra zaklonjeno mesto, tako da se voda na suncu zagreva, a vetar ne ometa pčele kad je uzimaju. Pčele radije uzimaju toplu vodu. Da se pčele upute na pojilo, prvih dana posle njegovog postavljanja treba u vodu staviti malo šećernog sirupa ili meda.

Pčele igraju važnu ulogu u oprašivanju biljaka pored toga što nam daju med i druge pčelinje proizvode. Donose pet puta veću zaradu poljoprivrednim proizvođačima. Bez oprašivanja pčelama, prinos jabuka pada za 30 %, jagoda za 35 %, višanja za 40 %, šljiva za 42 %, malina za 45 %…

U SAD voćari plaćaju oprašivanje pčelarima 5-12 dolara po dovezenoj košnici (kod jagoda, višanja, jabuka…), do čak 250 dolara (kod badema). Na Novom Zelandu se oprašivanje voća plaća i do 150 dolara po košnici. Dakle bez pčela život na ovoj planeti bi bio potpuno drugačiji, zbog toga moramo biti odgovorniji svi u lancu proizvodnje…

Preporuke pčelarima

Pčelar je dužan da bude u direktnom kontaktu sa obližnjim organizacijama i osobama koje izvode zaštitu bilja, odnosno, da sarađuje sa poljoprivrednim proizvođačima, kao i da dobro zna svojstva otrova koji se koriste u poljoprivredi i njihovo dejstvo na pčele.

– Pčelar bi trebalo da obeleži svoj pčelinjak tako što će postaviti tablu na kojoj će napisati svoju adresu i broj telefona.

Preporuke voćarima kako da zaštite pčele 

-Zasade tretirati u ranim jutarnjim ili večernjim časovima, kada pčele nisu aktivne u voćnjacima kako bi se osigurala potpuna bezbednost pčela.

Tokom cvetanja ne treba primenjivati insekticide.

Pridržavati se uputstva za upotrebu proizvoda kako bi se izbegli rizici po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

-Izbegavati zagađivanje pojila pčela pesticidima koje nastaje prilikom pravljenja rastvora za tretiranje.

-Obratiti pažnju na prisustvo u voćnjaku cvetalih korovskih biljaka, koje posećuju pčele. Korovske biljke je potrebno suzbiti, najbolje, mehaničkim putem pre primene insekticida.

-Najmanje dva dana pre tretiranja, proizvođači koji vrše prskanje dužni su da o tome obaveste okolne pčelare. Ugroženi su svi pčelinjaci koji se nalaze na manje od 5 km od tretirane površine. 

Nisu samo insekticidi otrovni za pčele već to mogu biti i neki fungicidi i herbicidi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *