Dekarbonizacije regiona do polovine veka san ili realnost

Evropska Mreža za klimatsku akciju (Climate Action Network Europe) pozdravlja novo usvojenu Brdo Deklaraciju na samitu lidera Evropske Unije i Zapadnog Balkana, održanom u Sloveniji. Ovo je prilika za jačanje partnerstva, ali i prilika da se pozovu evropski lideri i regionalni državnici da povećaju svoje napore kako bi realizovali konkretne planove za dekarbonizaciju regiona do sredine veka.

Zbog toga je veoma važno da se najavljena ulaganja od oko 30 milijardi EUR, u region od strane EU, pažljivo upotrebe za povećanje energetske efikasnosti, podsticanje obnovljivih izvora energije kao što su solarna i energija vetra, za međusobnu povezanost, umrežavanje i liberalizaciju tržišta.

U protekle dve godine, naime od potpisivanja Sofijske deklaracije o Zelenoj agendi za zapadni Balkan u novembru 2019, svedočimo nedostatak konkretnih postupaka od strane regionalnih vlada. Akcioni plan za sprovođenje Zelene agende koji je prihvaćen na ovom samitu, nažalost, ne ispunjava samozadate ciljeve, i ne daje konkretne aktivnosti, vremenske rokove, odgovornost niti šemu finansiranja kako bi osigurali klimatski neutralan region do 2050. godine – što je glavni cilj Zelene agende za Zapadni Balkan.

U istom periodu, svedoci smo nezapamćenog stepena zagađenja vahduha, što ozbiljno narušava javno zdravlje u regionu i susednim zemljama EU, kao i snažnih uticaja klimatskih promena koje zahtevaju hitne mere adaptacije i mitigacije.

Posebno je potrebno da se definišu aktivnosti koje će podržati ambiciozne ciljeve smanjenja emisija gasova staklene bašte do 2030. godine. Revizija planiranih ulaganja u gasnu infrastrukturu u regionu neophodna je kako bi izbegli prelaz s jednog fosilnog goriva na drugo, jer bi to moglo kočiti razvoj obnovljivih izvora energije. Isto tako, napori da se uvedu politike koje će odrediti cenu uglja, kao što je Mehanizam obeštećenja za povećanu emisiju ugljen-dioksida (CBAM- Carbon Border Adjustment Mechanism) i politika trgovanja emisijama, bitni su alati koji će osigurati sigurno i postepeno smanjenje upotrebe uglja.

Za kraj je važno naglasiti da politike određivanja cene uglja moraju osigurati i društvenu dobrobit. Zato bi, na primer, prihode od mehanizma kao što je CBAM trebalo usmeriti ka obezbeđivanju   pravedne tranzicije i pomoći najugroženijem delu stanovništva, posebno unutar zajednica pogođenim ugljem. Tako bi i Sporazum o energetskoj zajednici za jugoistočnu Evropu bio efikasnije primenjen i dodatno olakšao prelaz na čistu energiju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *